Kapelica Kamenog križa: Uz jedan od starijih osječkih toponima vezana i legenda
Datum objave: 1. ožujka, 2021.
Na najfrekventnijem mjestu nedaleko od križanja dviju glavnih gradskih
prometnih arterija, Vukovarske i Trpimirove ulice, nalazi se decentna barokna
kapelica koja natkriljuje barokni kameni kip raspetoga Isusa. Kapelica je danas,
iako pomno obnovljena, umjesto u gustoj sjeni kestenovih krošnji kao nekoć,
zasjenjena suvremenim betonskim, ostakljenim zdanjima. Unatoč tom hladnom
suvremenom okruženju, a zahvaljujući rekonstruiranoj ogradi, vraćeno joj je
prvobitno prostorno okruženje, zbog čega je ponovo zadominirala tim
prostorom.
Kapelica
Kamenog križa jedan je od starijih ne samo sakralnih osječkih objekata nego i
toponima. Na njezinome je mjestu u osamnaestom stoljeću, u doba baroka, izvan
gradskih zidina, a na križanju važnih gradskih i državnih putova, bilo glavno
stratište osječke tvrđave. Unutar složenog obrambenog pojasa tvrđavskih zidina
određivana je kazna, a egzekucija se obavljala izvan grada. Prateći povijesne
dokumente, pomnije proučavajući grafičke prikaze grada, razgledajući grafite na
zidovima gradskih zatvorskih ćelija, možemo zaključiti da su se i u prethodnim
razdobljima, osobito u vrijeme osmanske okupacije, oko gradskih zidina isticale
odsječene ljudske glave nabijene na kolce, razapinjali ljudi na kotačima visoko
podignutim na stupovima i vješali osuđenici na smrt, koji su danima visjeli na
drvenim vješalima. Svaki dio grada - Tvrđa, Gornji i Donji grad, do ujedinjenja
u jedinstveni grad Osijek, 2. prosinca 1786. - imao je svoje stratište.Uz
nastanak kapelice Kamenog križa vezana je nepisana gradska legenda. Prema
legendi, početkom 18. stoljeća sin gornjogradskog postolara iz današnje
Pejačevićeve ulice uhvaćen je u vrijeme policijskog sata zbog pljačke dućana i
prijekim sudom obješen na mjestu današnje kapelice. Dva dana poslije gradskom je
sucu došla mlada dama koja je objasnila da mladić nije sudjelovao u pljački
dućana, nego da je te noći bio kod nje u tajnosti te da stoga sigurno nije
opljačkao dućan. Zbog toga je ocu obješenoga mladića, kao znak nekakvoga
iskupljenja, gradski sudac odobrio da na mjestu sinova pogubljenja postavi križ.
Unutar današnje kapelice na kamenom postolju stoji restaurirani kameni križ s
izvanredno skladno oblikovanim razapetim izmučenim Kristovim tijelom, čiji su
bokovi prekriveni barokno uzbibanom pozlaćenom perizomom. Kameni je križ
poslije, pretkraj 18. stoljeća, zaogrnut poligonalnom baroknom kapelicom, nad
čijim je ulazom veliki reljef oka Svevidećeg.Točno je vrijeme podizanja kapelice
također neizvjesno. U Brlićevoj publikaciji "Zbirka poviestnih nadpisa grada
Osieka" stoji podatak da je na zaglavnom kamenu kapelice stajala godina 1798.,
koju ponavlja i Sršan u svojoj knjizi "Stari osječki natpisi 1706.-1900.". Za
razliku od ta dva navoda, na ključnom kamenu nakon obnove kapelice stoji upisana
1780. godina. Oko kapelice bila je podignuta ograda unutar čijih su se zidanih
stupova, s unutrašnje strane, nalazile plitke niše, u kojima su nekoć bile slike
križnoga puta, a prostor između stupova ispunjavala je ograda od lijevanog
željeza. Nedavnom obnovom kapelice rekonstruirana je prema starim fotografijama
i kompletna ograda.
KANONSKA VIZITACIJA IZ 1813. GODINE
Kanonska vizitacija iz 1813. za kapelicu kamenoga križa navodi: “Da sa svoje
strane odgovorim želji koju su mi očitovali mnogi, tražeći da se produži
bogomolja takozvanog Kamenog križa ispred Novih vrata tako da se može podići
primjeren oltar za služenje mise, to rado dopuštam te kad se bude izgradila
prikladna zgradica, da se po crkvenom propisu blagoslovi i u njoj služi misna
žrtva. A budući da je još u kanonskoj vizitaciji 1754. godine bilo određeno da
upravitelj gradske bolnice treba izraditi novčane račune iste gradske kapelice u
prisutnosti župnika te da se dobivena milostinja od bogomolje Kamenog križa
upotrijebi u korist bolnice i da se o njoj na jednake načine računi pa da se iz
obiju milostinja u prvom redu dadnu potrebni izdaci za obdržavanje bolničke
kapelice i ove bogomolje Kamenog križa, a ono što bude preostalo da ide u korist
bolnice.”