Kuća Kyba: Zgrada koja od 18. stoljeća služi obrazovnoj svrsi
Datum objave: 8. veljače, 2021.
Današnja jednokatna historicistička katnica Ekonomske i upravne škole, malo
starijim Osječanima poznatija kao Mali CUO ili onima još malo starijima
poznatija kao Osnovna škola Ivica Šestak, u Tvrđi ima dugu i neobičnu prošlost.
Izvorno se, u Grundbuchu, početkom 18. stoljeća kao vlasnik kuće na tome mjestu
1712. javlja veliki ratnik habsburške vojske pod zapovjedništvom
general-pukovnika, princa Eugena Savojskog, pukovnik barun Johann Ferdinand Kyba
von Kinsfeld, prvi zapovjednik vojne granice u Brodu. Na njegov je prijedlog
princ Eugen Savojski napravio vojni prodor u Bosnu, pri čemu je uspio osvojiti
čak i Sarajevo. Kybinu je kuću već u svibnju 1716. kupio Samuel Franz von
Rebentisch, koji je 1724. postao dvorski upravitelj Temišvara i glavni dvorski
inspektor čitavoga Banata, a 19. siječnja 1728. u Beču je dobio prestižnu titulu
baruna i dvorskog vijećnika. Kuća je u Rebentischovu vlasništvu bila samo četiri
godine i već 1720. kupio ju je Marijan Simonović, od kojega ju je jedanaest
godina poslije, 12. rujna 1731., kupio barun Marko Čerkić, koji se u Osijek
doselio iz Pečuha, a već sljedeće godine naslijedila su je njegova djeca. Godine
1745. bila je u vlasništvu Eve Rodl, a zatim je krajem 18. stoljeća srušena i na
njezinu je mjestu sagrađena jednokatna gimnazijska zgrada.
Kuća je u svrhu gimnazije služila do 1883., kada je prekoputa ulice dovršena
monumentalna historicistička dvokatna zgrada Velike kraljevske gimnazije
sagrađene prema projektu arhitekta Hermanna Bolléa. Preseljenjem gimnazije u
novu modernu gimnazijsku zgradu stara je gimnazijska zgrada postala Viša
djevojačka škola koja je utemeljena 1882. godine. Jedna od najpoznatijih
učiteljica, i ravnateljica, ove škole bila je Josipa pl. Glembay koja je rođena
1861. Čepinu, a umrla u Osijeku 1941. i pokopana je na Gornjogradskom (Aninu)
groblju. U svom se pedagoškom radu osobito zauzimala za razvoj viših djevojačkih
škola, reorganizaciju školskih učila i knjiga, te je uvela inovacije u nastavu
likovnog odgoja i unaprijedila nastavu ženskog ručnog rada. Zgrada je poslije
pretvorena u pučku školu, a nakon toga je postala dio Centra za usmjereno
obrazovanje "Braća Ribar“, da bi novim školskim preustrojem nakon osamostaljenja
Republike Hrvatske postala jedva od dviju zgrada današnje osječke Ekonomske i
uprave škole. Ekonomskoj je školi prethodila Viša trgovačka škola osnovana
1893., koja je nakon završetka Prvog svjetskog rata integrirana s Realnom
gimnazijom u Kraljevsku trgovačku akademiju u Osijeku. Od 1970. škola nosi ime
Ekonomska i upravna škola Osijek, a nastala je integracijom Ekonomsko obrazovnog
centra "Mijo Mirković“ i Upravne škole "Dr. Ivan Ribar u Osijeku“. Jedno je
vrijeme zgrada bila korištena i kao praktikum za biologiju Sveučilišta Josipa
Jurja Strossmayera u Osijeku.
Jednostavno historicističko pročelje ove
zgrade, s licem okrenutim na tri ulice, u unutrašnjosti krije monumentalno
stubište koje iz prizemlja vodi na prvi kat. Na objema bočnim stranama nalaze se
po četiri učionice, po dvije u prizemlju i na katu, te nekoliko manjih
prostorija u kojima su bile smještene manje učionice, kabineti, zbornica i
toaleti. Prema nekim informacijama saznajemo da se iz minijaturnog dvorišta ove
školske zgrade, nekoć, moglo ući u podzemne hodnike osječke Tvrđe.
GIMNAZIJSKO ŠKOLOVANJE OD 1792.
Gimnazijsko je
školovanje u Osijeku započelo 1729. u sklopu isusovačkog samostana, a nakon
ukinuća isusovačkog reda 1773. upravljanje osječkom Gimnazijom preuzeli su
franjevci da bi sredinom 19. stoljeća Gimnazija postala svjetovna obrazovna
ustanova. Za potrebe Gimnazije kupljena je 1785. godine kuća baruna Čerkića,
koja je ubrzo srušena i na njezinu je mjestu sagrađena nova jednokatna zgrada u
kojoj je Gimnazija funkcionirala sve do 1883. godine, kada se uselila u novu
dvokatnu zgradu sagrađenu na prostoru nekadašnjeg tvrđavskog Solarskog trga.
Zanimljivo je da ova zgrada, u kontinuitetu, i danas služi obrazovnoj svrsi za
koju je i sagrađena krajem 18. stoljeća.