Ranohistoricistička stambeno-poslovna jednokatna kuća Melchiora Spisicsa sagrađena je prema projektu osječkog graditelja Aloisa Flambacha u sredini stilski ujednačenog niza kuća u Županijskoj ulici. Projekt je datiran drugim ožujka 1866. godine, a s obzirom na to da je kuća projektirana za gradnju unutar poteza tvrđavske topometne linije, potvrdila ga je i K. U. K. Genie Direction zu Essegg. U samom naslovu projekta naznačeno je da je riječ o novogradnji na novokupljenom placu: "Bau - Plan/des Herrn Melchior v. Spisics/auf den neu – Verkäuften Hausplätzen in Oberstadt Essek..."

Plan predočava tlocrte prizemlja i kata te presjek i dio pročelja s tri pripadajuće legende, potrebne potpise i mjerilo u bečkim klafterima. Prema projektu kuća zauzima gotovo dvije trećine cijele površine čestice oblikovane u obliku kvadra zakošene stražnje strane. Uličnu stranu zauzima kuća "U" tlocrta. Ovaj je dio kuće sagrađen u visini jednoga kata s nadsvedenim podrumom. Uz stražnji, zakošeni, dio čestice projektirane su štala za četiri konja, prostor za kočiju, prostor za isprezanje konja s dva boksa i veliko skladište s drvenim stubama za tavan. Projektom je predviđeno da sredinom prizemlja vodi široki kolni ulaz simetrično flankiran sa po dva dućana nejednake veličine i prostorne organizacije. Dućani su prema ulici otvoreni trima izlozima koji ujedno služe i kao ulazi. Tri, od četiri, dućana dopiru do dvorišnjeg pročelja u kojemu se nalazi pomoćni ulaz, a dva srednja dućana imaju i veliki ulaz iz veže. Iza dućana nalazi se kraći trijem s dva stupa koji s južne strane završava toaletom. Iz trijema sa svake strane po jedna vrata vode u sjeverno i južno dvorišno krilo. Tlocrtno krila nisu istovjetno oblikovana. U sredini prednjeg, uličnog, bloka kuće, sjeverno od veže, smješteno je monumentalno iznimno prostrano trokrako stubište. Stube su izvedene od šikloškog kamena, a rukohvat nose jednostavno oblikovani lijevani željezni balusteri. Metalni stup u donjem dijelu stubišta završava kapitelom s motivima ljudskih glava.

Prvi se kat sastoji od dva nejednako velika stana. Prema projektu veći stan, sjeverno, prema Županijskoj ulici ima tri prozora i erker, pomolak, dok manji, južno, ima samo tri prozora. Vjerojatno je prilikom gradnje kuće došlo do pojedinih promjena jer je danas erker u sastavu južno pozicioniranog stana, a ne sjeverno kako je ucrtano u projektu. U stanove se ulazi iz hodnika okrenutog prema dvorištu. Na krajevima hodnika smještena su po dva toaleta, a uz južni stan i ovalno pomoćno stubište za tavan. U dvorišnjim krlima obaju stanova nalazile su se kuhinje, djevojačke sobe i smočnica. Projektom je u oba stana naznačen specifično pozicioniran položaj bračnih kreveta spavaonice u tzv. alkovenu. U ovoj je kući 9. veljače 1938. umrla svojevrsna osječka legenda Paulina Hermann rođena plemenita Lobe, preudata barunica Wessely poznatija kao Mačkamama. Mačkamamina reprezentativna neoklasicistička salonska garnitura, stolci, fotelje, dvosjedi, stolovi i velika zrcala, iz ove kuće otkupljena je prije točno šezdeset godina, 1961., za Muzej Slavonije, a danas krasi protokolarne dvorane Osječko-baranjske županije u palači Normann von Ehrenfels na glavnom osječkom trgu.

Kuća Melchiora von Spisicha do kraja 19. stoljeća prešla je u vlasništvo obitelji Blau, a zatim je nasljednim vezama postala vlasništvo sestara Antonije Farago, rođene Blau, te Mathilde Gillming, rođene Blau. Kasnije je vlasnicom kuće postala unuka Blauovih, Paulina Hermann rođena pl. Lobe, među Osječanima poznatija kao Mačkamama. Njezina pretjerana strast prema životinjama, osobito mačkama, nije godila vlasnicima susjednih kuća i građanima koji su u ovoj, onodobnoj glavnoj, trgovačkoj ulici obavljali kupnju i šetali onodobnim korzom. Stoga se Paulina Hermann 1922. odlučila na svom majuru sagraditi vilu koju i danas zovemo Mačkamama kao i dio grada u kojemu se ona nalazi.