U sredini male slijepe uličice čiju istočnu stranu čini zapadni rub Perivoja kralja Tomislava nalazi se monumentalna jednokatna poluugrađena art deco kuća obitelji Struppi. Projektirao ju je i sagradio poznati osječki graditelj Otto Struppi za stanovanje svoje obitelji. Projekt za obiteljsku kuću naslovljen na suprugu Mathildu, rođenu Altgayer, Struppi je potpisao 1925. godine.

Kuća je sagrađena unutar manjeg nepravilnog bloka kuća na mjestu gdje se prethodno nalazilo jedno od najpopularnijih osječkih klizališta, zabilježeno čak na planu grada otisnutom uz turistički vodič iz 1893. godine. Izgradnja bloka prvo je započela podizanjem secesijskih jednokatnih i dvokatnih najamnih kuća, a nakon završetka Prvog svjetskog rata bila je nastavljena jednokatnim stambenim kućama i dvokatnom uglovnicom u duhu art decoa, te je blok na kraju dovršen nakon završetka Drugog svjetskog rata izgradnjom stambenih i poslovnih višekatnica i jednokatnom dvodomkom koju je projektirao arhitekt Josip Tešija.

Otton Struppi rođen je u Osijeku 30. svibnja 1887., a umro je 16. ožujka 1929., te je pokopan na Gornjogradskom (Aninu) groblju u monumentalnoj obiteljskoj grobnici oblikovanoj u stilu art decoa. Prije dovršetka ove kuće Struppijevi su stanovali u onodobnoj Kolodvorskoj, današnjoj Radićevoj ulici. U ugođaju raskošno građenog obiteljskog doma graditelj Struppi, koji je osim projektanta bio i gradski građevni oficijal, uživao je samo nekoliko godina jer ga je 1929. u četrdesetoj godini zadesila smrt. Otton Struppi na ovoj je adresi jedini put zabilježen u osječkom adresaru za 1929. godinu, iz kojeg saznajemo, osim da je bio graditelj te da je stanovao na kućnom broju 4, i njegov telefonski broj 538. U osječkom je adresaru za 1937. godinu kao kućevlasnica naznačena Matilda Struppi, posjednica s istim kućnim brojem i brojem telefona.Otto Struppi se u osječku arhitektonsku baštinu upisao kao potpisnik projekta secesijske vile ravnatelja paromlina Union te projektant monumentalne dvokatne uglovnice namijenjene stanovanju činovnika osječke šibicare. Na Mažuranićevu je vijencu 1922. projektirao raskošnu kuću, svog budućeg susjeda, Antuna Vabića, te vilu Pauline Hermann u Industrijskoj četvrti, poznatiju kao dvorac Mačkamama. U stručnim se krugovima Struppijev, zbog prerane smrti, nevelik graditeljski opus smatra vrlo značajnim za doba u kojemu je stvarao. Kako je studij Politehnike završio u Münchenu, kao i arhitekt Viktor Amann, kasnije Vladoje Aksmanović, u njegovim se ostvarenjima osjeća utjecaj njemačke graditeljske tradicije koji je najviše došao do izražaja pri oblikovanju vlastite obiteljske kuće, koja je nedavno obnovljena.

Kuća Mathilde Struppi iznimno je značajan spomenik osječke arhitekture međuratnog razdoblja, koji je među ostalim projektirao i sagradio Osječanin, te je okosnica skladno oblikovanog niza katnica nastalih u međuratnom razdoblju u ulici koja od svog prvog imenovanja do danas nikada nije promijenila ime Vijenac Ivana Mažuranića.

SECESIJSKI ALBUM ZA RAZGLEDNICE

U prebogatom i raznolikom fundusu Muzeja Slavonije, u Zbirci razglednica, čuva se i jedan secesijski album za razglednice koji je pripadao Mathildi Struppi. U njemu je Mathilda Altgayer pohranila brojne razglednice i čestitke koje je uglavnom primila od svoga budućeg supruga Otta Struppija, ali i razglednice koje joj je Otton uputio i nakon što su se vjenčali 1910. godine. Ondje osim učtivih pozdrava ispisanih prekrasnim rukopisom možemo doznati adresu Mathildina stanovanja prije udaje te promjene adresa do konačnog useljenja u vlastitu kuću na Mažuranićevu vijencu. Ovaj nam je album prebogat izvor informacija s pomoću kojih možemo vjerno rekonstruirati rute putovanja, specifične interese te ukus pošiljatelja pri izboru motiva razglednica i čestitki.