U glavnoj tvrđavskoj ulici, Ulici Franje Kuhača, nalazi se rodna kuća hrvatskog muzikologa Franje Kuhača. Kuću je u 18. stoljeću, 15. ožujka 1760., kupio Franjo Xaver Brožan. Prema dostupnim podatcima, kuća je 12. lipnja 1821. postala vlasništvo Antuna Wieszlera, a 1861. kao vlasnik kuće naveden je Alois Schmidt, koji se kao vlasnik kuće javlja i u popisu stanovnika Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka iz 1878. godine. U knjizi Zavičajnici grada Osijeka za Aloisa Schmidta navodi se da je rođen 1849. u Baji, županiji Bács-Bodrog, da je bio krojač, rimokatolik te da se oženio Terezom rođenom Sommer, s kojom je imao dvoje djece, Mathildu, 1875. godište, i Oskara, 1880. godište, rođene u Osijeku. Pred sam kraj 19. stoljeća kao vlasnica kuće navedena je Magda Breitenfeld.

U toj je jednokatnoj ugrađenoj kući 20. studenoga 1834. rođen znameniti hrvatski etnomuzikolog i povjesničar glazbe Franz Xaver Koch, tj. Franjo Kuhač. Nakon pučke škole i gimnazije u Osijeku, 1850. odlazi u Pécs, a sljedeće godine u Peštu, gdje se školovao u Glazbenom zavodu i gdje je završio Učiteljsku školu. Nakon studija, 1855. vratio se iz Pešte u Osijek, gdje je djelovao do 1858. Za to se vrijeme doškolovavao pa je, između ostaloga, bio i učenik znamenitoga Ferenca Liszta u Weimaru. Nakon odlaska iz rodnog Osijeka, gdje je djelovao kao glazbeni pedagog i dirigent, posvetio se studijskim putovanjima, pri čemu je neprekidno bilježio stare narodne pjesme. Godine 1871. preselio se u Zagreb, gdje je od 1872. do 1876. predavao glasovir u Hrvatskom glazbenom zavodu. Svoje znanje podijelio je objavivši mnoge studije i knjige, od onih posvećenih Josephu Haydnu, Franji Krežmi, Josipu Tartiniju i Vatroslavu Lisinskom do onih ilirskim glazbenicima i novim glazbenim strujanjima te obilježjima naše narodne glazbe.Njegovo ime nosi glavna ulica u baroknoj gradskoj jezgri Osijeka, u kojoj se nalazi i njegova rodna kuća. Društvo hrvatskih književnika mu je 1912., u povodu godišnjice smrti, na rodnoj kući postavilo spomen-ploču, a znameniti hrvatski kipar Vanja Radauš izradio mu je brončanu bistu, koja je bila postavljena na Preradovićevu šetalištu, gdje je bio u društvu s Hugom Conradom von Hötzendorfom, Adolfom Waldingerom i Pajom Kolarićem, te Ćirom Truhelkom (bista pred palačom Kraljevskog sudbenog stola u Europskoj aveniji) i Franjom Krežmom (skulptura u sklopu kompleksa kapucinskog samostana).Sjećanje na ovog Osječanina koji je cijeli svoj život posvetio bilježenju i očuvanju glazbe u Osijeku sačuvano je i u imenu osječke glazbene škole, koja ponosno nosi njegovo ime. Kuhačevo značenje ne jenjava ni danas jer je njegovim imenom nazvan projekt Hrvatske udruge muzičkih knjižnica, arhiva i dokumentacijskih centara, osnovan 2009. s ciljem prikupljanja, očuvanja i promicanja baštine Franje Ksavera Kuhača, uglednog hrvatskog istraživača i utemeljitelja znanosti o glazbi u Hrvatskoj.Rodna kuća Franje Kuhača dugo je godina bila zapuštena i nuđena na prodaju. Prošle je godine saniran dio njezine unutrašnjosti i prava je šteta što se ta prilika ne iskoristi i kuća kupi za potrebe promicanja njegova slavnog imena, na ponos ovoga, također slavnoga, grada.