Na uglu Europske avenije i Vijenca Ivana Mažuranića nalazi se dvokatnica s predvrtom ograđenim kovanom željeznom ogradom. Njome počinje niz reprezentativnih jednokatnih i dvokatnih zgrada znamenitog osječkog secesijskog niza kada se iz Tvrđe ide prema glavnom osječkom trgu.

Ova gradska najamna kuća projektirana je 1922. za Ivana Beckera, a sagradila ju je osječka graditeljska tvrtka Wranka i Graf. Zgrada je za grad Osijek osobito značajna, jer je 1933., za vrijeme gradonačelnika dr. Vjekoslava Hengla, u prostoru prvoga kata bio smješten osječki Gradski muzej utemeljen 1877. godine.

Ubrzo nakon useljenja Muzej je bio otvoren za javnost, što je odjeknulo i u stručnim, poglavito arheološkim krugovima. Stalni postav osječkog gradskog muzeja, prvi put otvorenog u ovoj zgradi, u ono je vrijeme smatran najmodernijim postavom u nas. Godine 1940. Muzej je objavio svoj prvi vodič kroz stalni postav, čiji je autor bio dr. Franjo Buntak, a otisnut je u osječkoj tiskari Krbavac i Pavlović. Tijekom Drugog svjetskog rata Muzej je pod svoj krov primio mnogobrojne kulturno-povijesne, umjetničke, numizmatičke i arheološke predmete, a osobito knjige brojnih osječkih obitelji kojima su za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske oduzeta osnovna ljudska prava, imovina, a mnogima i životi. Sličnu ulogu Muzej je odigrao i nakon završetka Drugog svjetskog rata kada su muzealci spašavali umjetnine i kulturnopovijesnu građu koja se, iz ideoloških razloga, našla na meti partizanskih osloboditelja. U vihoru Drugog svjetskog rata s radom su prestala brojna osječka društva od kojih su neka, vrlo mudro, svu svoju imovinu predala Muzeju. Tako je u Muzeju zauvijek ostala sačuvana iznimno vrijedna baština osječkog Građanskog streljačkog društva, utemeljenog 1784., kao i namještaj, oprema, knjižnica i regalije osječke slobodnozidarske lože Budnost, koja u diskontinuitetu djeluje još od 1773. godine. Službeno predana cjelokupna građa lože Budnost javnoj muzejskoj ustanovi pravi je raritet u svjetskim razmjerima, kao što je i Zbirka slobodnozidarskih predmeta jedna od rijetkih koja nije u vlasništvu slobodnozidarskog bratstva, nego je u vlasništvu državnog muzeja. Muzej Slavonije sačuvao je vitrine svog prvog stalnog postava, svojedobno najmodernijeg u Hrvatskoj, kao i cjelokupnu muzejsku građu kroz cijeli Drugi svjetski rat te je 1946. preseljen u znatno veći prostor bivše Gradske vijećnice na glavnom tvrđavskom trgu, gdje je i utemeljen 1877. godine, i u kojem prostoru djeluje i danas.

Muzej je u kuću na Mažuranićevom vijencu 1 preselio za vrijeme kustosa prof. Vjekoslava Celestina, zatim je 1937. Muzej vodio dr. Franjo Buntak od kojega je vodstvo preuzeo 1941. dr. Josip Bösendorfer. Dr. Bösendorfer na ovoj je muzejskoj adresi pokrenuo stručno muzejsko glasilo Osječki zbornik, čiji je prvi broj objavljen 1942. godine, a najnoviji, 36. broj, iz tiska će izići do kraja ove godine.

OSTAVŠTINA HERMANNA WEISSMANNA

Muzej Slavonije krajem ovoga mjeseca otvara izložbu "Priča o nezaboravu - Ostavština Hermanna Weissmanna u muzejskim ustanovama Osijeka". Muzejska građa koju ćemo na toj izložbi predstaviti javnosti u Muzej je dopremljena upravo za vrijeme Drugog svjetskog rata, i ogledni je primjer sudbine ljudi u određenom, nenormalnom vremenu. Naime, ugledni osječki odvjetnik, bibliofil i ljubitelj umjetnina dr. Hermann Weissmann, kao Židov u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio je otpravljen sa svojom suprugom i kćerkom u tenjski sabirni logor, odakle su stočnim vagonom odvezeni u Auschwitz. Ovaj je veliki čovjek toliko strastveno volio svoju biblioteku prepunu raritetnih knjiga, da je uoči svog izvjesnog puta u smrt nije prepustio krađi, razbacivanju, paljenju i uništenju, nego ju je u suradnji s ravnateljem Muzeja dr. Josipom Bösendorferom darovao, zajedno s dijelom umjetnina i namještaja, osječkom Gradskom muzeju, zahvaljujući čemu je u Muzeju Slavonije sačuvana do danas.