Šetajući besciljno ulicama grada, za oko mi je prije nekoliko dana zapela kuća pokraj koje sam godinama prolazio na putu do Anine škole, nekoć Osnovne škole Ivana Gorana Kovačića, i kući u Librenjakovu, danas Ulicu Isidora Kršnjavog. Zastao sam pred neuglednom prizemnicom u vijugavoj gornjogradskoj Aninoj ulici na kojoj je postavljena spomen-ploča koje se ne sjećam iz djetinjstva. Na tamnoj mramornoj ploči stoji natpis sljedećeg sadržaja:

"U OVOJ JE KUĆI/ROĐEN 2. LISTOPADA 1905./FRANJO ŠEPER/KARDINAL SVETE RIMSKE CRKVE/NADBISKUP I METROPOLIT ZAGREBAČKI/1960.-1968./PROČELNIK KONGREGACIJE ZA NAUK VJERE/1968.-1981./PREMINUO 30. PROSINCA 1981. U RIMU/POKOPAN 5. SIJEČNJA 1982. U ZAGREBAČKOJ KATEDRALI/GRAD OSIJEK/MATICA HRVATSKA – OGRANAK OSIJEK".
Ova dragocjena informacija odmah mi je ovu skromnu, moderniziranu, kuću učinila ljepšom. Zamislio sam si kako je skladno izgledala dok je još imala originalne drvene dvokrilne prozore s oberlihtima i drvenim žaluzinama, kakvih je u gradu sačuvano još samo nekoliko. Odmah sam se prisjetio da u nedalekoj gornjogradskoj župnoj crkvi sv. Petra i Pavla, današnjoj konkatedrali Đakovačko-osječke nadbiskupije, pokraj krstionice isklesane od ružičastog šikloškog kamena stoji još jedna spomen-ploča ovom velikanu rimokatoličke crkve. Tekst na bijeloj mramornoj spomen ploči s brončanim reljefnim portretom kardinala glasi: "U OVOJ CRKVI/PREPOROĐEN JE MILOŠĆU/KRŠTENJA 8. LISTOPADA 1905./DR. FRANJO ŠEPER/ROĐEN 2. LISTOPADA 1905./U OSIJEKU/NADBISKUP ZAGREBAČKI./KARDINAL SVETE RIMSKE CRKVE./PROČELNIK KONGREGACIJE ZA NAUK VJERE./UMRO 30. PROSINCA 1981. U RIMU/OSJEČKA ŽUPA SV. PETRA I PAVLA 1982."
Naravno da sam, čim sam stigao kući, zaronio u historijat ove, sada ipak znamenite, osječke kuće. Najstariji podaci kazuju nam da je početkom 19. stoljeća vlasnik kuće bio Mihael Nauertag. Identifikacijom čestica možemo zaključiti da je kuća današnji oblik dobila sredinom 19. stoljeća, kada je bila u vlasništvu Ivana Grubera. Ovu pretpostavku može nam potvrditi jedini originalni, do danas dobro očuvani, element, a to su drvene vratnice kolnog ulaza koje nose stilske odlike ranoga historicizma. Dodatni trag ranohistoricističkog stilskog određenja konture su preostala dva velika prozorska otvora u kojima, nažalost, više nema originalne stolarije.
Godine 1911. kao vlasnik prizemnice s deset soba, šest kuhinja i trinaest nusprostorija raspodijeljenih unutar tri jednosobna, dva dvosobna i jednog trosobnog stana, naveden je Ferenc Bengyel. Ferenc Bengyel bio je rimokatolik i bavio se iznajmljivanjem nekretnina. Rođen je 1846. u baranjskom trgovištu Siklós, dva se puta ženio. Prva supruga Alojzija Knop umrla je 10. veljače 1899. godine, pa se kao udovac ponovo oženio Anom rođenom Velki, s kojom je imao dvije kćeri, Peteffi koja se rodila 1903. i Erzsébet rođenu 1904. godine. Može se pretpostaviti da je Ferenc sa svojom suprugom Anom i kćerima stanovao u najvećem, trosobnom, stanu, a da je budući kardinal bio rođen i živio u jednom od preostalih dvosobnih ili jednosobnih najamnih stanova u sklopu ove kuće te se kao dijete s njima igrao u dvorištu i na ulici, a skupa su išli u nedaleku župnu crkvu i pučku školu. Obitelj Bengyel nakon završetka Prvog svjetskog rata stanovala je u današnjoj Radičevićevoj ulici, a Ferenc s objema suprugama počiva na Donjogradskom groblju.

Kardinal postao 22. veljače 1965.

Kardinal dr. Franjo Šeper za svećenika je bio zaređen 26. listopada 1930. godine u Rimu, gdje je na Papinskom sveučilištu Gregoriana završio studij filozofije i teologije te 30. lipnja 1931. doktorirao teologiju. Za biskupa je bio zaređen 21. rujna 1954. u Zagrebu, a nakon smrti kardinala Alojzija Stepinca imenovan je 5. ožujka 1960. zagrebačkim nadbiskupom i metropolitom. Kardinalom ga je 22. veljače 1965. proglasio papa Pavao VI. te ga 1968. imenovao pročelnikom Kongregacije za nauk vjere. Umro je 30. prosinca 1981. u rimskoj bolnici Gemelli te 5. siječnja 1982. pokopan u kripti zagrebačke katedrale.