Jednokatna ugrađena ranohistoricistička kuća Heinricha Füllera, Županijska 3, sagrađena je 1866. prema projektu osječkog graditelja Aloisa Flambacha na kojemu je naznačeno da je riječ o novogradnji od solidnog materijala pokrivenoj crijepom. Plan predočava tlocrte prizemlja i kata, pročelje i presjek s pripadajućim legendama i potrebnim potpisima.Na mjestu na kojemu je sagrađena do 1860-ih godina bio je neizgrađen prostor nepravilno izduženog glavnog gornjogradskog trga čija su istočna granica bili barokna katnica i prostrani hortikulturno uređen vrt baruna Prandaua. Nakon izgradnje monumentalne klasicističke palače Virovitičke županije, 1842. godine, započeo je proces urbanizacije Gornjeg grada pri čemu je najznačajniji pomak učinjen izgradnjom ranohistoricističkog niza kuća sa zgradom kazališta i sinagoge u Županijskoj ulici.

Kuća Füller zauzima cijelu površinu čestice oblikovane u obliku kvadra zakošene stražnje strane, a projektom izgradnje predviđeno je da sredinom prizemlja vodi široki kolni ulaz simetrično flankiran sa po jednim velikim dućanom. Dućani su prema ulici otvoreni dvama velikim izlozima koji ujedno služe i kao ulazi. Iza dućana slijedi trijem koji s obje strane završava dvojim toaletima. Iz trijema sa svake strane po jedna vrata vode u sjeverno i južno prizemno dvorišno krilo. Tlocrtno su oba krila istovjetno oblikovana, a sadrže po tri velike prostorije međusobno povezane vratima u istoj osi. U stražnjem dvorišnom krilu nalaze se četiri stambena, uredska i skladišna prostora. Trokrako stubište od ružičastog šikloškog kamena, s rukohvatom koji nose lijevani željezni balusteri, vodi na prvi kat koji se sastojao od dva prostrana nejednako velika stana. Na krajevima hodnika smješten je po jedan toalet s pretprostorom i po jedno pomoćno stubište koje vodi na tavan. Projektom je u oba stana naznačen položaj bračnih kreveta spavaonice u tzv. alkovenu.Pročelje ove ranohistoricističke katnice riješeno je vrlo jednostavno s minimumom dekoracije. Prizemlje je od kata razdvojeno plitkim vijencem koji kontinuirano teče i preko središnjeg, blago istaknutog, rizalita, a katom se niže deset dvokrilnih prozora od kojih su srednja dva bifora.

Tijekom vremena izmijenjena je tlocrtna osnova dućana i stambenog dijela kuće, a najveće promjene izvana, vidljive na pročelju, svakako su promjene izgleda dućana. Mijene izgleda dućana kretale su se od izvornih koje su ucrtane u projektu, a potvrđuju ih pojedine povijesne fotografije grada iz 1870-ih godina. Na tim je fotografijama zorno predočeno da su dućanski otvori bili u okvirima zidanih otvora, a tek u razdoblju kasnog historicizma, pred kraj 19. stoljeća, cijela je prizemna površina pročelja “obučena” u historicističke drvene ostakljene konstrukcije koje su se zadržale do iza Prvog svjetskog rata.Stilske promjene i na ovoj su kući ostavile vidljiv trag jer je u razdoblju između dva svjetska rata došlo do devastacije historicističkih izloga koji su uklonjeni, a na njihovo mjesto postavljeni su moderni, znatno jednostavniji, u stilu art decoa. Najneprimjerenije devastacije prizemnog dijela pročelja izvedene su nakon Drugog svjetskog rata kada su uklonjeni posljednji tragovi starih dućana, a na njihovom se mjestu otvaraju i pregrađuju izlozi novih oblika u potpunom neskladu s pročeljem zgrade.

FÜLLER UVAŽENI OSJEČKI TRGOVAC

Vlasnik kuće Heinrich Füller bio je uvaženi osječki trgovac i jedan od suosnivača dioničkog društva kojemu je bila svrha izgradnja zgrade osječkog kasina i kazališta u kojemu se, nakon izgradnje 1866., okupljalo na kazališnim predstavama, balovima, kartanju, čitanju novina ili samo piću i razgovoru visoko osječko građanstvo i slavonsko plemstvo. Portret trgovca Füllera sačuvao nam se, kao i portreti ostalih dioničara i suvlasnika, na lepezi koju je u svrhu promidžbe i prikupljanja sredstava prodavalo “Društvo gradjevno Osiečko gornjogradske Kasine i Kazališta”.