Na južnoj su strani glavnog tvrđavskog trga sagrađene četiri barokne katnice koje su s vremenom mijenjale svoj izgled. Niz s istočne strane počinje, danas gotovo ruševnom i znatno destruiranog pročelja, kućom baruna Kallanecka, nakon koje je kuća baruna Marka II. Pejačevića, zatim kuća ljekarnika Pokornyja, u kojoj je 1862. rođen violinski virtuoz Franjo Krežma, te na zapadnoj strani niz završava kućom baruna Ivana Pejačevića na čijem se katu u uglovnoj niši nalazi kip Bogorodice Bezgrješne.

Pejačevići su ugledna obitelj koja se na područje Austrijskog Carstva doselila iz Bugarske, prvo u Pécs, a oko 1704. u Osijek. Dvojica su braće, Marko II. i Ivan Pejačević, postala vlasnici dviju kuća na glavnom trgu najvećeg grada u Slavoniji, današnjem Trgu Svetog Trojstva u Tvrđi. Marko II. barun Pejačević sa suprugom Anastazijom Tomagyonović imao je više djece, od kojih su mnoga umrla u djetinjstvu. Njihov je sin Josip II. Pejačević naslijedio ovu tvrđavsku kuću nakon majčine smrti 1729. godine, a njegova su djeca, baruni Žigmund, Karlo i Antun, utemeljitelji triju obiteljskih loza ove iznimno značajne slavonske plemićke obitelji s pridjevcima Retfalački, Našički i Virovitički.Barun Marko II. Pejačević i njegova supruga barunica Anastazija pokopani su u kripti osječke franjevačke crkve, a njihova se jednostavna nadgrobna ploča izvedena od ružičastog šikloškog mramora, koju je podigao sin 1766. godine, nalazi u deambulatoriju crkve ugrađena nad ulazom u kriptu.Nakon smrti baruna Josipa Pejačevića 1787. kuću je naslijedio drugorođeni sin Karlo barun Pejačević od kojeg se širi našička grana obitelji Pejačević. Nakon njegove smrti 1815. kuću je nasljedio sin Vincent koji je njezinim vlasnikom bio samo pet godina. Umro je 1820. godine, a kuću su od njega naslijedile supruga i malodobna kći Katarina grofica Pejačević, kasnije udana Schaffgotsch. Kako je grofica Katarina imala samo deset godina u trenutku očeve smrti, a tri godine kasnije umrla joj je i majka, Ilma Marija rođena grofica Batthany, dodijeljen joj je skrbnik. Skrbnikom joj je postao zamjenik župana Virovitičke županije Ivan plemeniti Szalopek.Današnje kasnohistoricističko pročelje kuće nastalo je preuređenjem nakon 1900. godine. Staro jednostavno barokno pročelje koje se visinom nije isticalo u nizu susjednih kuća početkom 20. stoljeća je zamijenjeno bogato profiliranim historicističkim i nadograđeno je kako bi nadvisilo okolne kuće. Izvorni kameni barokni dovratnici ulaznih vrata također su zamijenjeni novima, kao i stara puna barokna kapija koju je zamijenila moderna prozračna s rešetkama na ostakljenim dijelovima vratnica. Nad zaglavnim kamenom je grbovno polje u kojemu su uklesani inicijali "M. K." što su inicijali Mirka Kolčića, poznatog osječkog mesara i suvičara koji je oko 1930. postao vlasnikom Pejačevićeve kuće. U dvorišnjim je gospodarskim zgradama Kolčić imao organiziranu cjelokupnu proizvodnju uključujući i sušenje kobasica, te drugih suhomesnatih specijaliteta. Zgrada koja je služila kao sušara za meso još je uvijek očuvana, kao i druge zgrade koje su korištene u proizvodnom procesu.

NAPIS S NADGROBNE PLOČE

Tekst s mramorne nadgrobne ploče baruna Marka II. i barunice Anastazije Pejačević, rođene Tomagyonović, u deambulatoriju franjevačke crkve, u prijevodu dr. Stjepana Sršana s latinskog jezika glasi:
“ONE KOJE OVAJ KAMEN POKRIVA / I SAD SPAJA ISTA BRAČNA ODAJA. / ONI BIJAHU SVOGA RODA PREDRAGA SLAVA / NAIME OVDJE LEŽE / MARKO I ANASTAZIJA, / BARUNI PEJAČEVIĆ / PO RODU, / A PO PODRIJETLU SLAVNI, / KOJIMA, / DA BI DUGO DRŽALA USPOMENA, / POSTAVLJEN JE U ZNAK SJEĆANJA, / MRAMORNI KAMEN / 1766. GODINE”