Tvornicu žigica osnovala su u Osijeku 1856. dva osječka poduzetnika, Emerich pl. Reisner i Josef Fözmayer, koji je ubrzo istupio iz tvrtke. Godine 1859. svoj pogon sele iz današnje Hebrangove ulice na novu lokaciju, tada na kraju grada, u današnju Reisnerovu ulicu. Emerich pl. Reisner upravljanje tvornicom prepustio je 1885. svome sinu Adamu, koji ju je 1909. pretvorio u dioničko društvo i nastavio uspješno poslovati.

Tvornički je kompleks proširio gradnjom nove industrijske hale 1890. nasuprot starom pogonu, a oba je pogona funkcionalno povezao pasarelom u razini prvog kata iznad ulice. Pretvaranje tvornice u dioničko društvo dalo je novi proizvodni zamah. Pogon je sustavno moderniziran nabavom sve modernijih strojeva, čime se postizala sve veća produktivnost, a time i dobit.
U tvorničkom je kompleksu 1908. sagrađena nova upravna zgrada, pozicionirana s lijeve strane ulaza u kompleks. Ta jednokatna, nekoć samostojeća secesijska zgrada i danas postoji, no znatno je promijenjene unutrašnjosti, s ugrađenom plastičnom stolarijom umjesto izvorne drvene te je u sve zapuštenijem stanju.
Nekoć je u njezinoj, vjerojatno stilski primjereno uređenoj, unutrašnjosti bio ured upravitelja šibicare, a na katu se nalazio njegov prostrani stan, u kojem je stanovao s obitelji. Neko je vrijeme u toj kući s obitelji živio visoki činovnik šibicare Janko Schuster. On je u Osijeku dao sagraditi dvije kuće, jednu 1909. u Dubrovačkoj ulici te jednu 1924. na Šenoinu trgu. Imao je tri kćeri, Zdenku, Krunoslavu i Mariju, od kojih je Marija gradu Osijeku ostavila iznimno vrijednu ostavštinu. Marija Malbaša, rođena Schuster, rođena je u Osijeku 4. listopada 1909. kao treća kći Janka Schustera i Leonije Schuster, rođene Fischer. U osječkoj je Ženskoj realnoj gimnaziji od 1933. do 1945. predavala njemački i francuski jezik, a od 1945. do 1951. predavala je u Gimnaziji "Sara Bertić" njemački, francuski i ruski jezik. Nakon toga se zaposlila u Muzeju Slavonije, u kojemu se posvetila stručnom sređivanju prebogatog knjižnog fonda. Zahvaljujući predanom radu profesorice Marije Malbaše na muzejskom knjižnom blagu nastala su dva kapitalna, i danas referentna, djela, Povijest tiskarstva u Slavoniji i Osječka bibliografija. U prvom je djelu, objavljenom 1978., objavila popis svih tiskara u Slavoniji do čijih je podataka uspjela doći, razvrstavši ih po mjestima, pri čemu je naznačila vrijeme njihova djelovanja i njihov historijat. U drugom je kapitalnom djelu, objavljenom u dva sveska u nakladi Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, popisala sva u Osijeku tiskana izdanja od 1742. do 1978. do kojih je mogla doći. Prvi je tom Osječke bibliografije tiskan 1981., a drugi 1985.
U Muzeju Slavonije trajno se čuva uspomena na ovu, svome poslu iznimno predanu, knjižničarku, koja je osim sređivanjem muzejske knjižnice i bibliografije muzejski fundus obogatila darovima koji trajno svjedoče o značenju njezine obitelji u povijesti grada Osijeka. U fundusu Muzeja Slavonije čuva se i njezina bista, rad muzejskog preparatora Dragutina Vukasovića, te njezin akt, djelo osječkog samoukog umjetnika Kamila Krvarića.

SPOMENIK INDUSTRIJSKE ARHITEKTURE
Ovaj tvornički kompleks, koji se prostire na velikim parcelama s obje strane Reisnerove ulice, slojevit je i još uvijek, unatoč mnogim devastacijama, dobrim dijelom sačuvan spomenik industrijske arhitekture grada Osijeka. Unutar kompleksa osječke šibicare do danas su osim različitih historicističkih tvorničkih hala sačuvane i jednokatna secesijska upravna zgrada i stambena dvokatna uglovnica s odlikama art décoa. Secesijsko pročelje upravne zgrade zbog kvalitete onodobne gradnje još uvijek odolijeva vremenu i našem nehaju.