Datum objave: 20. travnja, 2020.
Banke kao financijska žarišta određenih područja oduvijek su nastojale svojim
izgledom fascinirati klijente. Dojam pouzdanosti osiguravala je monumentalnost
historicističkog, najčešće neoklasicističkog, stila čiji su tragovi vidljivi u
arhitekturi osječkih banaka sve do 30-ih godina prošlog stoljeća.
Historicistička jednokatna uglovnica banke Slavija, ugao Školske i Radićeve
ulice, potvrđuje to pravilo, kao i primjer historicističke jednokatnice Kraus u
kojoj je djelovao novčarski zavod Julija Sorgera & Oskara Weissmayera, na
uglu Jägerove i Kapucinske ulice.
Taj je bankarski dvojac tijekom vremena u više navrata preuređivao unutrašnji
i vanjski izgled zgrade, kao što je mudrim ulaganjem kapitala i promjenom
državnog ustroja s vremenom i njihova banka mijenjala svoj naziv i područje
djelovanja. Sorger i Weissmayer su zbog nagomilanog kapitala 1909. godine
osnovali Hrvatsku zemaljsku banku d.d. koja je nakon završetka Prvog svjetskog
rata prerasla u Jugoslavensku banku. Historicistička je katnica 1918. godine
neznatno preuređena otvaranjem bankovnog ulaza na zakošenom uglu zgrade, a nakon
Prvog svjetskog rata temeljito je preuređena i nadograđena za još jedan kat i
mansardu. Projekt preuređenja i nadogradnje banke potpisali su Adolf i Ernest
Ehrlich, a odobren je u studenome 1920. Adaptacija i nadogradnja izvedene su
1921. godine prema projektu arhitekta Huga Ehrlicha i predstavljaju njegov prvi
samostalni arhitektonski rad nastao nakon Prvog svjetskog rata. Preuređenjem
unutrašnjosti nastao je suvremeno oblikovan prostor u duhu art décoa u kojemu je
oblikovao i jednostavno pročelje zgrade. Sačuvavši u kontinuitetu bankovnu
namjenu, unutrašnjost zgrade do danas nije pretrpjela velike preinake pa su
ostali sačuvani brojni detalji unutrašnjeg uređenja i manje ambijentalne
cjeline, među kojima je najznačajnija velika polukružna blagajnička dvorana s
kolonadom i ostakljenim polukružno oblikovanim stropom.Pročeljem zgrade dominira
zakošeni ugao s parom rizalitno istaknutih stupova koji završavaju elegantnim
jonskim kapitelima, a nad njihovim gređem postavljena je po jedna kamena urna. U
parapetnoj su zoni drugoga kata postavljene kružne aplikacije, s reljefima
antičkih bogova Jupitera, Junone i Merkura koji se međusobno izmjenjuju.
Prozorske su osi međusobno razdijeljene pilastrima koji završavaju jonskim
kapitelima, kao i stupovi na uglu zgrade. Preuređenje pročelja obuhvatilo je
prizemlje s velikim prozorskim otvorima i čvrstim rešetkama, u zoni prvog kata
zadržani su klasični dvokrilni prozori s poprečnim nadsvjetlima, a nadograđeni
je drugi kat naznačen prozorima manjeg formata bez nadsvjetala, koji se
ponavljaju i u mansardi. Prizemlje je od prvog i drugog kata odijeljeno plitkim
vijencem kojim teče reljefni geometrijski meandar. Osobitost je ove banke u tome
što je nastala u Osijeku od privatnog novčarskog zavoda Oskara Weissmayera i
Julija Sorgera, postala Hrvatska zemaljska banka d.d. sa sjedištem u Osijeku te
je 1922. godine sjedište iz Osijeka premjestila u Zagreb, čime je novouređena
zgrada nekadašnje centrale banke u Osijeku postala filijala.
STUPOVI KAO SLOBODNOZIDARSKI ZNAK
Ugao ove značajne bankovne palače naglašen je dvama stupovima s jonskim
kapitelima koji cijelo pročelje čine izrazito monumentalnim. Valja naglasiti
kako taj par stupova na uglu nije samo konstruktivni i dekorativni ukras
pročelja koji treba svojom klasicističkom monumentalnošću naglasiti stabilnost,
tradiciju i sigurnost bankovnog poslovanja, nego je bezuvjetno i
slobodnozidarski znak jer su vlasnici banke Oskar Weissmayer i Julije Sorger,
kao i sam arhitekt Hugo Ehrlich, bili slobodni zidari. Julije Sorger bio je
jedan od utemeljitelja osječke lože Budnost 1912. godine.