Unutar prostora određenog za djelovanje osječke bolnice u Donjem gradu desetljećima je dominirala stara historicistička zgrada Zemaljske bolnice koja je u vrijeme gradnje 1874. bila najmodernija bolnička zgrada u ovom dijelu Austro-Ugarske Monarhije.

Nakon pola stoljeća postala je zastarjela i pretijesna za pružanje primjerene zdravstvene skrbi Osječanima i stanovnicima Slavonije, pa je odlučeno da se bolnica mora proširiti. Započeo je proces čiji je krajnji rezultat bila izrazito dugačka jednokatnica s dvokatnim širokim središnjim rizalitom u kojemu je smještena kompletna osječka kirurgija. Kirurški paviljon osječke bolnice projektirala je i gradila iznimno produktivna osječka graditeljska tvrtka Aksmanović-Malin-Rožić čiji su vlasnici bili osječki arhitekt Vladoje Aksmanović i graditelji Vladimir Malin i Dušan Rožić. Projekti kirurškog paviljona datirani su travnjem 1921. godine, građevinska je dozvola izdana 26. kolovoza 1922., a uporabnu dozvolu zgrada je dobila deset godina nakon izrade projekta 2. listopada 1931.Kirurški paviljon sagrađen je u obliku razvijenog slova "T" s jednim središnjim i dva, bočno pozicionirana, pomoćna stubišta na krajevima paviljonskih krila. Uz ulično pročelje prizemlja i prvoga kata nižu se prostrane, velikim prozorima dobro osvijetljene i osunčane, bolničke sobe, a prema dvorištu su pozicionirane kupaonice, zahodi i pomoćne bolničke prostorije. Pročelje zgrade široko je 27 prozorskih osi koje se protežu od podrumskih preko prizemlja do prozora prvog kata, a dvokatni središnji rizalit ima devet prozorskih osi od kojih je središnja, stubišna, podijeljena u tri dijela. Pročelje paviljona diskretno je dekorirano, pri čemu su parapetne zone ukrašene diskretnim ukladama, a rubovi rizalita i prozorskih nizova naglašeni plitkom glatkom rustikom. Zgrada je pokrivena dvostrešnim krovom koji nad središnjim dvokatnim dijelom prelazi u mansardni krov. Glavni ulaz u paviljon naglašen je funkcionalnom polukružnom nadstrešnicom koja u zoni prvog kata tvori polukružnu terasu na stupovima ograđenu balusterima.Ova vrlo skladna bolnička zgrada odiše duhom vremena u kojem je nastala, tako da ju možemo smatrati izvrsnim primjerom art déco arhitekture u našem gradu. Među brojnim sačuvanim nacrtima ove zgrade koji se čuvaju u Državnom arhivu u Osijeku osobito su zanimljivi kolorirani tlocrti na kojima je različitim bojama zorno prikazano funkcionalno zoniranje funkcija zgrade. Iz sačuvanih tlocrta doznajemo i da je, s južne ulične strane gledano, lijevo krilo prvoga kata bilo namijenjeno ženskoj kirurgiji, a desno krilo ginekologiji, dok su se operacijske dvorane nalazile u dvorišnom krilu okrenutom sjeveru. Projektiranje, gradnja i dovršetak kirurškog paviljona osječke bolnice odvijali su se za vrijeme dok je gradonačelnik Osijeka bio dr. Vjekoslav Hengl.Ravnatelj bolnice u to je vrijeme bio dr. Fritz Müller, a zahvaljujući iznimnim naporima primarijusa kirurško-ginekološkog odjela, dr. Vatroslava Florschütza novosagrađeni je paviljon bio sagrađen prema najsuvremenijim kirurškim standardima.

“BALKANSKA UDLAGA” DR. FLORSCHÜTZA

Znameniti hrvatski kirurg dr. Vatroslav Florschütz rođen je u Osijeku 15. svibnja 1879. Medicinski fakultet završio je 1904. u Innsbrucku nakon čega je stažirao u Bolnici sestara milosrdnica u Zagrebu, a 1910. zaposlio se u Huttler-Kohlhoffer-Monspergerovoj bolnici u Osijeku gdje je proveo temeljitu reorganizaciju kirurške službe koja je uzdignuta na svjetsku razinu. Nakon sudjelovanja u Prvom svjetskom ratu, gdje je njegova kirurška metoda, u stručnim krugovima poznata kao “Balkanska udlaga”, postala opće poznata, vratio se u Osijek nakon čega je započeo proces izgradnje suvremenog kirurškog paviljona čiji dovršetak nije dočekao u Osijeku jer je u međuvremenu prešao raditi u Zakladnu bolnicu na Sv. Duhu u Zagrebu. Umro je u Zagrebu 5. siječnja 1967. godine ostavivši neizbrisiv trag u hrvatskom, a osobito osječkom, zdravstvu.