Zdravstvena skrb Osječana u dalekoj je prošlosti bila organizirana u bolnici smještenoj na kraju grada na ulazu u Gradski vrt. Ondje je bolnica djelovala do gradnje moderne bolničke zgrade 1874. godine, oko koje je poslije nastao cijeli kompleks specijaliziranih paviljona današnje bolnice, u sklopu kojeg djeluje i osječki Medicinski fakultet.

Najstariju su bolničku zgradu sagradili osječki graditelji Karl Klausner i Alois Flambach, a znatan broj paviljona nastalih između dvaju svjetskih ratova djelo su osječke graditeljske tvrtke Aksmanović-Malin-Rožić. U međuratnom je razdoblju na području cijele onodobne Kraljevine provedena reorganizacija zdravstvene službe, pri čemu je glavno težište reforme bilo na socijalno-medicinskim ciljevima i pri čemu su odijeljene higijenske od opće zdravstvene službe. Rezultat tih nastojanja bilo je osnivanje domova narodnog zdravlja diljem zemlje. Prema težnjama i smjernicama dr. Andrije Štampara, domovi zdravlja trebali su dobiti svrhu promicanja javne higijene. Na temelju toga i u Osijeku je sagrađen relativno velik broj zgrada zdravstvene namjene.

Godine 1924. gradnjom Doma narodnog zdravlja u Krežminoj ulici osječki gradonačelnik dr. Vjekoslav Hengl odlučuje podići opću razinu zdravstvene zaštite građana Osijeka. Ovu jednokatnu samostojeću zgradu gradila je osječka graditeljska tvrtka Juzbašić - Freundlich od rujna 1924. do prosinca 1926. godine u stilu art décoa i do danas je sačuvala svoju zdravstvenu namjenu. Na jednostavno oblikovanom pročelju, kojim dominiraju pilastri koji završavanju elegantnim jonskim kapitelima, i danas se naziru tragovi izvornog natpisa. Krajem 80-ih godina prošlog stoljeća u tavanskoj je zoni izvedena primjerena suvremena interpolacija kojom je poboljšan prostorni kapacitet ove zdravstvene ustanove, pri čemu nije narušen opći sklad zgrade. U sklopu Štamparove koordinirane akcije osnivanja domova narodnog zdravlja, higijenskih zavoda, bakterioloških stanica, ambulanti i dispanzera, Osijek je u doba gradonačelnika Hengla bio ogledni primjer brige o zdravlju građana. Osim spomenutog Doma narodnog zdravlja, u tom je vremenu u Osijeku, uz novi Kirurški paviljon u okviru bolnice, godine 1924. sagrađena katnica Bakteriološkog zavoda, dvokatna samostojeća zgrada Okružnog ureda za osiguranje radnika, današnji glavni osječki Dom zdravlja, koji se gradio od 1934. do 1938. godine, paviljon Zaraznog odjela osječke bolnice, otvoren 1938. godine, te druge bolničke zgrade od bolničke kuhinje do privatnih specijaliziranih sanatorija.

Škola narodnog zdravlja dr. Andrije Štampara
U svrhu sveopćeg informiranja i neformalne edukacije o higijeni širokih narodnih masa osnovana je Škola narodnog zdravlja koja je organizirala specijalizirane kampanje provođenja općih higijenskih mjera. Škola narodnog zdravlja je i preko tiskanih medija nastojala educirati najšire slojeve građanstva. U tu je svrhu, među ostalima, izdana i “Narodna čitanka o zdravlju’’ na 225 stranica, ilustrirana s 225 fotografija i crteža sa zornim prikazima postupaka određenih mjera zaštite zdravlja. Knjiga je posvećena Zdravstvenom napretku našega sela, a moto publikacije, koji potpisuje dr. Andrija Štampar, glasi: “Pitanje narodnog zdravlja ne može se rješavati naredbama odozgora, nego poučavanjem i ljubavi.’’ Kako bi publikacija bila pristupačna što većem krugu čitatelja, a time i ostvarila željene efekte proširenja znanja, u impresumu knjige stoji: “Izdanja Škole narodnog zdravlja za poučavanje naroda važe kao državna izdanja i moraju se kao takva primati od državnih, banovinskih i općinskih vlasti i ustanova, a, u granicama mogućnosti, i otkupljivati prema utvrđenoj cijeni.’’