Nakon razdoblja secesije, koje je trajno obilježilo grad Osijek brojnim stilski specifično oblikovanim kućama i javnim zgradama, te naprednim urbanističkim ostvarenjima i vizijama, uslijedilo je nakon završetka Prvog svjetskog rata novo stilsko razdoblje - art déco. U vremenskom rasponu od završetka Prvog i početka Drugog svjetskog rata grad Osijek je ostao izvan stoljetnih povijesnih okvira i prometnih pravaca, te novouređenim teritorijalnim ustrojem ostao na margini novonastale Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a poslije i Kraljevine Jugoslavije. U tome je međuratnom razdoblju zbog poratne traume, teritorijalne reorganizacije, preustroja sustava i prometne izoliranosti u Osijeku nastupila velika kriza koja je prevladana tek za vrijeme, više uzastopnih mandata gradonačelnika dr. Vjekoslava Hengla. U tom je razdoblju u Osijeku sagrađena električna centrala, konjski tramvaj zamijenjen je električnim, sagrađeno je više zdravstvenih i sportskih objekata te su se godinama održavale proljetne i jesenske velesajamske izložbe.

Tada je urbanistički završena sjeverna strana Sakuntala parka, na kojoj su se prije nalazila velika skladišta. Taj je potez planiran u razdoblju secesije, kada su sagrađene dvije secesijske dvokatnice, a gradilišta između njih sagrađena su u duhu novoga doba. Urbanistički najistaknutija i arhitektonski, stilski, najmonumentalnija među njima je dvokatna uglovnica Pilpel. Ovu je veliku kuću sa šest nejednako velikih stanova dao sagraditi direktor osječke ljevaonice inženjer Vjekoslav Pilpel. Do izgradnje ove kuće ing. Pilpel stanovao je u secesijskoj katnici koja i danas, u gotovo ruševnom stanju, stoji u krugu osječkg OLT-a.

Kuću je u duhu moderne u travnju 1932. godine projektirao zagrebački arhitekt Vladimir Šterk, a gradnju je izvela osječka građevinska tvrtka Dlouhy i Fulla. Predloženi nacrti arhitekta Šterka odobreni su 25. svibnja 1932., a kuća je dovršena do kraja godine jer je već 16. siječnja 1933. inženjer Pilpel od Gradskog načelstva, kako je u to vrijeme preimenovano Poglavarstvo Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, dobio uporabnu dozvolu. Kuća Pilpel, osim vodovoda, kanalizacije i struje, imala je uvedenu i plinsku instalaciju, koja je u svakom stanu bila razvučena do kupaonice za plinski bojler i kuhinje za kuhanje na najsuvremenijim plinskim štednjacima, čija se uporaba intenzivno reklamirala u to vrijeme. Plinske instalacije projektirala je Osječka plinara, koja je utemeljena 1884. godine. Nakon što je kuća sagrađena inženjer Ivan Piri izmjerio je česticu i uskladio ju u suglasju s onodobnim vlasnicima susjednih kuća Franjom Frankom i Josipom Zimmermanom. Nekoliko godina poslije Pilpel je tražio odobrenje za adaptaciju prizemnog stana u istočnom dijelu kuće. Ovdje je od dviju glavnih soba četverosobnog stana okrenutih ulici nastao dvosoban stan s kliznim vratnicama i dograđenom kupaonicom te kuhinjom minimalnih dimenzija. Zbog ove je adaptacije u kupaonici predviđen prozor na bočnom pročelju, s pogledom na kino Urania, zbog čega je od Grada zatraženo odobrenje izbijanja prozora koje će estetski biti usklađeno s cijelom zgradom tako što će se kroz sve tri etaže u istoj osi ugraditi dvokrilni prozori.

PILPEL DUGOGODIŠNJI DIREKTOR OLT-a
Inženjer Vjekoslav Pilpel godinama je bio generalni direktor osječke ljevaonice, koja je utemeljena 15. svibnja 1912. godine. Rođen je u Virovitici 20. studenoga 1880., a umro je u Osijeku, gdje je i pokopan na Novogradskom groblju, nedaleko od tvornice OLT. Bio je oženjen Marijom Zelenkom, s kojom je dobio kćer Eriku Pilpel, rođenu 14. listopada 1914., koja je od završetka Drugog svjetskog rata živjela u Engleskoj. Erika Pilpel udala se 1938. za osječkog odvjetnika dr. Ljudevita Enderlea, a svoju neizmjernu patriotsku ljubav pokazala je tako što od Republike Hrvatske nije zatražila povrat konfiscirane imovine.