Na prostranom području Donjega grada, nastalom na ostatcima temelja rimske Murse, do danas je ostalo sačuvano samo nekoliko reprezentativnih prizemnica i katnica u stilu baroka, klasicizma i historicizma. Slično je i s kućama sagrađenima početkom dvadesetog stoljeća u stilu secesije. Zanimljivo je da je najviše secesijskih zgrada u Donjem gradu sagrađeno na glavnom trgu i u njegovoj neposrednoj okolici.

Najveća je donjogradska secesijska zgrada dvokatnica učiteljske škole, koja je znatno stradala prilikom bombardiranja Osijeka u lipnju 1944., a nakon poslijeratne obnove nisu joj nikada vraćeni bogati secesijski ukrasi pročelja. Sličnu je, no nešto sretniju, sudbinu u tome bombardiranju doživjela i jednokatna stambeno-trgovačka uglovnica Franje i Irme Wlaszak, na uglu Jelačićeva trga i Radičevićeve ulice. Naime, u bombardiranju grada znatno je stradala istočna strana te kuće, no u poslijeratnoj obnovi uništeni su ukrasi nadomješteni tako da se danas teško može razlučiti koji su ukrasi originalni, a koji replike.Kuću je za naručitelja Franju Wlaszaka 1906. godine projektirao već renomirani graditelj osječke secesije Ante Slaviček. Njegova je tvrtka u svome sastavu osim projektnog ureda imala i radionice za izradu dekorativnih ukrasa, klesarsku radionicu, depo nadgrobnih spomenika i kompletnu graditeljsku infrastrukturu. Zbog toga je Slaviček mogao pogođene poslove realizirati onako kako ih je zamislio, nacrtao u projektima te uskladio s investitorima. Ta njegova dosljednost od ideje do realizacije vidljiva je i na primjeru donjogradske kuće Wlaszak, koja je jedan od rijetkih osječkih primjera secesije stambeno-trgovačke namjene. Cijelo se prizemlje kuće, okrenuto glavnom donjogradskom trgu, sastoji od niza poslovnih prostora nejednakih veličina sa do danas, uglavnom, sačuvanim drvenim, jednostavno secesijski stiliziranim izlozima. Pročelje prvoga kata decentno je ukrašeno štukaturom, a plitki rizaliti na krajevima pročelja, a osobito na samom uglu s balkonom, nadvijeni su dinamično komponiranim atikama, čime je kuća dobila na reprezentativnosti i zadominirala tim dijelom trga. I u unutrašnjosti se krije raskošno trokrako neuobičajeno razvedeno stubište kojim je omogućena komunikacija od podruma do tavana. Ograda stubišta sastoji se od lijevanih secesijski stiliziranih balustera, koji zbog specifične zavinutosti stubišta stvaraju raznolike scenske efekte. Rukohvat stubišne ograde počiva na raskošno secesijski uzbibanom lijevanom stupu s lavljom glavom u vrhu, iz koje se nastavlja drveni rukohvat. U unutrašnjosti su još mjestimično sačuvani dragocjeni tragovi prošlosti, poput staklenih ploha ukrašenih geometrijski stiliziranim jetkanim ukrasima, flodrovanim dovratcima i ostakljenim ulaznim vratnicama pojedinih stanova, a, nadamo se, i u stanovima možda sačuvanim kaljevim pećima i originalnim mjedenim kvakama.Ova je reprezentativna secesijska uglovnica sagrađena u roku od pola godine. Vlasnici su Građevnu dozvolu od Poglavarstva Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka zatražili 19. travnja 1906., odobrenje za gradnju dobili su 9. svibnja, a 16. studenoga 1906. kuća je već bila dovršena, jer su tada vlasnici zatražili od Grada Uporabnu dozvolu. Kuća je imala 18 soba, dvije kupaonice, pet kuhinja, 18 nusprostorija i osam dućana i u njoj su 1911. godine stanovale dvadeset tri osobe unutar jednog peterosobnog, dva trosobna, jednog dvosobnog i sedam jednosobnih stanova.

NEZABORAVNA SLASTIČARNICA GOSPODINA AMBRUŠA
Pogled i pomisao na secesijsku stambeno-trgovačku kuću Wlaszak u Donjem gradu Osječanima neizostavno budi uspomenu na minijaturnu slastičarnicu u najmanjem poslovnom prostoru te kuće, a bila je nadaleko poznata po legendarnim Ambruševim krempitama i kesten-pireu s pravim tučenim vrhnjem, čiji se bajni okus više, čini mi se, ne može ponoviti.