Klinička bolnica Osijek ovoga mjeseca, studenoga 2019., slavi 145 godina djelovanja na današnjoj lokaciji. Toj tada najmodernijoj bolničkoj zgradi u ovom dijelu Austro-Ugarske Monarhije prethodila je stara zgrada Građanske bolnice, sagrađena na početku Novoga grada. Gradnjom moderne bolnice stara je bolnička zgrada ponovo postala i gradskom ubožnicom, a i danas u njoj djeluje ustanova koja se brine o nemoćnim osobama.

Izrazito široka samostojeća jednokatna bolnička zgrada sagrađena je na zemljištu unutar topometne crte osječke tvrđave na samom ulazu u Donji grad. Tim je prostorom od kraja 17. pa gotovo do kraja 19. stoljeća upravljala vojska, a gradnja unutar te zone zabrane gradnje bila je posebno regulirana. Zgrada Zemaljske zakladne bolnice u Osijeku sagrađena je 1874. sredstvima iz zaklade triju velikih osječkih dobrotvora - Kohlhoffera, Huttlera i Monspergera. Danas je ta zgrada najstariji paviljon unutar bolničkog kompleksa KBC-a Osijek, koji se s vremenom dograđivao sve modernijim zdanjima. Zgrada ima tlocrt u obliku slova E, s glavnim pročeljem okrenutim prema parku, a tri krila pružaju se prema dvorištu. Izvorno su se u podrumu nalazili ložionica, bolnička kuhinja, praonica, blagovaonica, smočnice i razne ostave te odvojene kupaonice za žene i muškarce. Kupaonice su imale dva tuša i dvije prostorije sa po tri kade za kupanje bolesnika. Zapadna je strana zgrade bila namijenjena za muškarce, a istočna za žene. U krilima prema dvorištu bile su operacijske dvorane, stanovi i uredi za dio bolničkog osoblja. Bolnička se ljekarna nalazila u središnjem dijelu zgrade, uz koju je bio i središnji prijam bolesnika. Bolnički su odjeli bili maleni i svaki je imao na raspolaganju određen broj prostorija u skladu s potrebama. Cijela je bolnica raspolagala s 13 velikih sala i imala je kapacitet 200 bolničkih kreveta. Bolničke su se prostorije grijale vrućim zrakom, što je u ono vrijeme bila rijetkost. Na taj se način u ugarskom dijelu Austro-Ugarske Monarhije grijala jedino osječka bolnica, a u austrijskom dijelu Monarhije takvo grijanje imao je bečki kolodvor Nordwestbahnhoff, grof Thun-Hohenstein i pojedine tvornice porculana.Monumentalnu je historicističku zgradu osječke bolnice projektirao osječki graditelj Karl Klausner, a sagradio osječki građevinski poduzetnik Alois Flambach. Ta su dva osječka graditelja sagradila najreprezentativnije ranohistoricističke zgrade u našem gradu, a Klausner je osim bolnice u Osijeku projektirao i zgradu Kasina i kazališta, koje je otvoreno 1866., te Gornjogradsku pučku učionicu, današnju Osnovnu školu sv. Ane, dovršenu 1868. Najstarija poznata fotografija paviljona Zemaljske zakladne bolnice u Osijeku potječe iz 1877. i čuva se u fundusu Zbirke fotografija Muzeja Slavonije. Snimio ju je najvjerojatnije fotograf Julius Exner, koji je u Osijeku fotografski atelijer imao u Kapucinskoj ulici, u razdoblju od kraja 1876. do kraja kolovoza 1878., i svojim je objektivom 1877. godine snimio prvu sustavno snimljenu seriju fotografija grada Osijeka.

DRUŠTVO SLAVONSKIH LIJEČNIKA OD 1870.
Osječki su liječnici 1870. godine osnovali profesionalno društvo Društvo slavonskih liječnika s ciljem promoviranja i unaprjeđivanja liječničke struke. Pravila Društva odobrena su tek 1874., kada je u Osijeku bila dovršena gradnja moderne bolničke zgrade, a već sljedeće godine Društvo je imalo više od 60 članova. Članovi osječkog Društva slavonskih liječnika bili su liječnici od Petrovaradina i Zemuna na istoku do Pakraca i Daruvara na zapadu Slavonije. Redoviti mjesečni sastanci i ozbiljan rad na unaprjeđivanju struke urodili su i izdavanjem Glasnika Društva slavonskih liječnika, koji je pokrenut 1876., a prvi je broj tiskan 1877. godine. U Muzeju Slavonije čuva se i diploma iz 1875. kojom se posvjedočuje prijam kotarskoga liječnika, dr. Franje Mezere u to važno osječko strukovno udruženje.