Na području Donjega grada, prekoputa bolnice, prostire se kompleks zgrada Topničke vojarne. Kompleks se izvorno sastojao od sedamnaest zgrada različitih namjena. Prema ulici se proteže niz od pet, izmjenično s uličnom crtom poravnanih i uvučenih, katnica i dvokatnica. Zgrade sagrađene uz ulicu služile su za stanovanje vojnika i časnika te vojne urede. Središnja prizemnica, s trijemom u prizemlju i visokim tornjem sa satom, bila je glavna stražarnica, u kojoj se nalazio i vojni zatvor. Ulični dio stražarnice s lijeve je strane trijema imao sobu za službujućeg časnika, a s desne se strane nalazila soba za stražu. Srednji je ulaz vodio u dugi hodnik duž kojega su se s obiju strana nizale zatvorske prostorije za skupni smještaj zatvorenika i četiri samice. Lijevom su se stranom protezale zatvorske prostorije za časnike, a s desne za vojnike. Peći od lijevanog željeza ložile su se iz hodnika, a dotok zraka bio je osiguran kanalima ispod poda. Prozori su imali željezne kapke i rešetke.

Zgrada u kojoj je danas smješten Medicinski fakultet izvorno je bila građena za potrebe pisarnice, za stanovanje časnika, a sadržavala je i knjižnicu, čitaonicu, časničku blagovaonicu i druge prostorije. Katnica kojom je taj niz završavao bila je građena za stanovanje podčasnika, a sastojala se od jednosobnih stanova s kuhinjom. Nešto uvučene dvokatnice bile su namijenjene stanovanju vojnika i za druge svrhe. Desna je vojarna, danas Elektrotehnički fakultet, služila i kao gostionica s pripadajućim prostorijama, a u prizemlju je bila i soba za glačanje rublja te pomoćne prostorije različitih namjena. U lijevoj dvokatnici, danas Fakultet za odgojne i obrazovne znanosti, uz sobe za spavanje vojnika i stanove časnika nalazila se i dvorana za tjelovježbu momčadi, kuhinja, praonice i druge prostorije. Na te su se zgrade prema dvorištu nastavljale uzdužne prizemne zgrade koje su služile kao staje za konje, kovačnica, kolnica, skladišta topova i konjske opreme i velika natkrivena jahaonica.Kompleks Topničke vojarne, dovršen 1896., projektirao je arhitekt Adolf Soukup iz Košica, a gradnju je izvela zagrebačka tvrtka O. Prister & Deutsh. Zgrade su građene ciglom iz osječkih ciglana J. N. Schullhofa, Pavla Rohrbachera i Paje Radanovića, drvo je nabavljeno od osječkih tvrtki Ant. Bartholovicha sin, Reisner & Axmann i Soons & Dietinger, stolariju su izvele osječke tvrtke Povischil & Kaiser, Josip Metzing i Ivan Hamilton. Željezarija je nabavljena od osječkih firmi Alexandera Rottenbüchera, Franje Nubera i Shnier & Urbana, kovačke su poslove izveli osječki majstori Nagy& Walter, Eduard Koller, Ivan Payerle i sin Antuna Maulbecka. Osječki su majstori izveli i druge poslove: limariju Antun Pšick, staklariju Filip Fischer, a ličenje Petar Boričević. Sve je poslove asfaltiranja izvelo Prvo hrvatsko-slavonsko asfaltno društvo, a bunarske instalacije osječka ljevaonica željeza Miroslava Philippa.

MANJEŽ - NATKRIVENA JAHAONICA
Među dvorišnim se prizemnicama svojim volumenom, obradom pročelja i funkcijom ističe natkrivena jahaonica površine veće od tisuću četvornih metara. U jahaonicu se ulazi kroz hodnik uz koji su bile sobe za časnike i podčasnike, te ulazi u povišenu motrionicu s pogledom na cijelu dvoranu. Zidovi jahaonice bili su obloženi, gotovo dva metra visokom, drvenom oblanjanom oplatom, a pod je bio prekriven sljedećim slojevima: 15 cm dravskoga sitnog pijeska, 10 cm piljevine, u koju je bilo umiješano 300 kg morske soli, te na kraju još jedan, završni, 5 cm debeli, sloj sitnoga dravskog pijeska. Željezna krovna konstrukcija, izlivena u Schlickovoj ljevaonici u Budimpešti, težila je gotovo 28 tona, a krov je bio pokriven limenim pločama sustava Beschorner. Na veliku žalost, taj iznimno vrijedan primjer vojne arhitekture, godinama raskrivenog krova, rapidno propada u iščekivanju obnove i prenamjene u multifunkcionalnu dvoranu osječke Umjetničke akademije.