Kraljevsku realnu gimnaziju pohađali su Axmann, Bourek, Neumann, Prelog...
Datum objave: 2. rujna, 2019.
Reprezentativna dvokatna uglovnica današnje III. matematičke, gimnazije
izvorno je sagrađena 1890., kao dom osječke Kraljevske realke.
Za potrebe njezine gradnje u jednom od tvrđavskih blokova srušene su čak
četiri zgrade među kojima su bile stara gimnazijska zgrada, kuća Tranger, kuća
Könczöl i zgrada bivše tvrđavske pučke škole. Rušenje tih zgrada i raščišćavanje
budućeg gradilišta prema najpovoljnijoj, Gradu dostavljenoj, ponudi obavila je
do 22. lipnja 1889. tvrtka Ferdinanda Feinea. Stare zgrade Realne gimnazije, u
današnjoj Markovićevoj ulici, i Pučke škole, u današnjoj Firingerovoj ulici,
bile su u vlasništvu Slobodnog i kraljevskog grada Osijeka, a preostale dvije
građanske kuće Grad je otkupio kako bi mogao izvesti svoj veliki projekt gradnje
velebne nove gimnazijske zgrade.Nakon što su navedene kuće otkupljene u kolovozu
1888., Grad je raspisao natječaj za gradnju gimnazijske zgrade na koji je
pristiglo 12 ponuda. Povjerenstvo se odlučilo prvu nagradu dodijeliti planovima
koji su pristigli pod motom "Za Boga i domovinu". Arhitekti koji su se poslužili
tim sloganom bili su Moriz i Carl Hinträger iz Beča. Arhitekt Moritz Hinträger
(*Schinkau, 24. listopada 1831. – 27. travnja 1909., Bozen +), pohađao je prašku
Politehniku, a zatim i bečku Akademiju likovnih umjetnosti. Jedan je od
najznačajnijih austrijskih arhitekata iz razdoblja historicizma, a u svome je
opusu realizirao čitav niz stambenih najamnih kuća, vila, štedionica te velik
broj školskih zgrada podignutih diljem Monarhije, uglavnom u Beču, Innsbrucku,
Klosterneuburgu, Wiener Neustadtu i drugdje. Od 1883. radi u suradnji sa sinom
Karlom. Karl Hinträger (*Miskolcz, 2. prosinca 1859. – 21.01.1913., Gries kod
Bolzena+), arhitekturu je studirao na bečkoj Visokoj tehničkoj školi, nakon čega
se zapošljava u očevom arhitektonskom birou, a od 1883. djeluje kao samostalni
arhitekt pri čemu često u suradnji s ocem Moritzom. Autor je projekta brojnih
pučkoškolskih i gimnazijskih zgrada, među kojima su i osječka Nova pučka škola u
Jägerovoj ulici, današnji Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja
Strossmayera u Osijeku, i Kraljevska velika realna gimnazija, današnja
matematička gimnazija u Tvrđi.Prema priloženim nacrtima i doradama projektne
dokumentacija, sukladno primjedbama Povjerenstva za izbor projekta za gradnju
nove gimnazijske zgrade gradnju su, nakon raspisanog natječaja, preuzele dvije
tvrtke. Osječka tvrtka građevinskog poduzetnika Franje Wybirala i virovitičkog
poduzetnika Pavla Rohrbachera koji su se obvezali izvesti cjelokupne zidarske,
tesarske, klesarske i krovopokrivačke radove, kao i nabavu potrebnog materijala.
Prema planovima gradnja zgrade trebala je biti dovršena do početka školske
godine 1890./91., no zbog manjih nedovršenih poslova dovršetak se protegnuo do
kraja 1890. godine. Posveta novosagrađene gimnazijske zgrade obavljena je u
nedjelju, 19. listopada 1890., u 11 sati.Osječko srednjoškolsko obrazovanje
počelo je 1729. godine, kada su isusovci osnovali gimnaziju s četiri razreda:
parva, principia, gramatica i syntaxis, a prvi profesor bio je Antun
Hollprugger. Nastava se izvodila u sklopu isusovačkog samostana u kojem danas
djeluje Dom Narodne tehnike. Muška realna gimnazija utemeljena je u Osijeku
1870. godine i djelovala je pod tim nazivom do kraja Drugog svjetskog rata. Do
gradnje ove reprezentativne historicističke dvokatnice nastava se odvijala na
više lokacija na području osječke Tvrđe.
Među brojnim učenicima koji su pohađali nastavu u ovoj gimnazijskoj zgradi
bili su i brojni kulturnjaci: prvi osječki školovani arhitekt Viktor Axmann
(kasnije Vladoje Aksmanović), slikar i likovni kritičar Guido Jeny, kipar Oskar
Neumann (poznatiji kao Oskar Nemon), slikar i akademik Zlatko Bourek i mnogi,
mnogi drugi.
Osječka je Realna gimnazija iznjedrila i nobelovca Vladimira
Preloga, iako je maturu nakon preseljenja položio u Zagrebu, a 1975. dobio je
Nobelovu nagradu za kemiju.