Palača Prve hrvatske štedionice u Osijeku sagrađena je na uglu glavnog gornjogradskog trga i Kapucinske ulice. Za potrebe njezine gradnje porušene su barokna katnica Ladislava Pillera u Kapucinskoj ulici i barokna jednokatna uglovnica, širom stranom orijentirana glavnom trgu, Bauera i Katzthalera. Prva hrvatska štedionica osnovana je u Zagrebu 1846., u vrijeme hrvatskog narodnog preporoda, a osnivači su joj bili brojni članovi toga pokreta, od Ljudevita Gaja i Dimitrija Demetra, preko Antuna Mažuranića do baruna Ambroza Vranytzanyja i baruna Franje Kulmera te drugih. Sjedište u Zagrebu bilo joj je u raskošnoj palači koja je sagrađena 1898./99. prema projektima arhitekta Josipa pl. Vancaša, a danas je poznatija pod nazivom Oktogon.

Nakon Zagreba prva filijala ove štedionice otvorena je 1902. u Crikvenici, druga 1904. u Varaždinu, a treća 1905. godine u Osijeku. Nepunih pet godina od osnutka osječke podružnice u strogom središtu grada sagrađena je reprezentativna trokatna uglovnica s kupolom u stilu secesije. Zgradu je projektirao zagrebački arhitekt Dioniz Sunko, čije autorstvo potvrđuje i natpis: "DIONIZ SUNKO/ARHITEKT“, uklesan na pročelju nedaleko od ulaza u poslovnicu štedionice. U prostranom predvorju, s lijeve i desne strane, uzidane su crne mramorne ploče oivičene mramornim stupovima s pozlaćenim natpisima. Na ploči s lijeve strane od ulaza piše: "PRVA HRVATSKA ŠTEDIONICA/OSNOVANA U ZAGREBU U DOBA NARODNOGA PREPORODA GODINE 1846./PODIGLA JE OVAJ DOM ZA VRIJEME KADA JE BIO PETIM PREDSJENIKOM/MIROSLAV GROF KULMER/TREĆIM RAVNATELJEM/MILIVOJ CRNADAK/PO NACRTIMA ARHITEKTA/DIONIZA SUNKO/GODINE 1909. I 1910.“, a na ploči s desne strane piše: „PODRUŽNICA PRVE HRVATSKE ŠTEDIONICE/U OSIJEKU/OSNOVANA GODINE 1905. USELILA SE U OVAJ DOM GODINE 1910./ZA VRIJEME KADA JE BIO PRVIM PREDSJEDNIKOM PROTONOTAR/JOSIP HORVAT/DOK SU ČLANOVI UPRAVNOG ODBORA BILI:/ALADAR GOBETZKY. DR DRAGUTIN NEUMANN/EMERIK HERRMANN. DR. ANTE PINTEROVIĆ/JEREMIJA KIENTZ. FRANJO DRAGUTIN SCHMIDT/DR. FERDO KNOPP. STJEPAN ŠARČEVIĆ/IVAN TITTJUNG. ZA UPRAVITELJA/RUDOLFA KNEŽEVIĆA“.

Palača ima tri ulaza, središnji koji je ulaz u banku i u dva poslovna prostora te po jedan ulaz za stanare smješten u ravnini krajnjih prozorskih osi. Središnji uglovni dio pročelja konveksno je izvijen, upušten u dubinu pročelja, istaknut okruglim tornjićem koji završava panoramskim balkonom iz kojeg se izdiže, također okrugla, etaža natkrivena bakrenom kupolom koju je do završetka Drugog svjetskog rata krasila moćna, vjerojatno, brončana skulptura rimskoga boga trgovine Merkura. Prizemlje s mezaninom služilo je trgovačkoj namjeni, tri katne etaže prema ulici bile su namijenjene raskošnom stanovanju, a uvučeni središnji dio služio je kao poslovni prostor štedionice s velikom mramornom šalter salom koja je sačuvana do danas no prenamijenjena je u knjižaru Školske knjige. Veći dio poslovnih prostorija danas služi kao osječki studio Hrvatske radiotelevizije. Pročelje i unutrašnjost zgrade oplemenjeni su geometrijski stiliziranim vitrajima, pozlaćenim mozaicima, štukaturama i reljefima, od kojih su najmonumentalniji oni s motivom seljaka i seljanke s pripadajućim atributima, te maskeroni, osebujnih muških likova, u kapitelnoj zoni kamenih pilastara. Stanovi su nekoć ogrjevom bili opskrbljivani s četiri, i danas djelomično sačuvana teretna lifta, smještena s vanjske strane dvorišnog pročelja.

SUNKO PROJEKTIRAO ZA SARAJEVO I BEOGRAD
Dioniz Sunko je godinu dana nakon gradnje osječke palače Prve hrvatske štedionice dobio narudžbu za projektiranje palače Zakladnog doma Hrvatskog kulturnog društva Napredak u Sarajevu, koja je sagrađena 1913., u samom središtu grada. Na ovoj je zgradi Sunko gotovo identično ritmizirao prozore i trostrane erkere, kao i većinu reljefne dekoracije nalik onoj kakva je izvedena u Osijeku. Isti je autor projektirao i reprezentativnu palaču Prve hrvatske štedionice u Beogradu, koja je sagrađena 1921., u Knez Mihajlovoj ulici, a u kojoj je danas smješten Muzej Zepter s respektabilnim postavom srpske suvremene umjetnosti.