Kolumne
Grgur Vremeplovac Piše: Grgur Ivanković
Kino Korzo - najvažnije ostvarenje iz razdoblja moderne
Datum objave: 19. kolovoza, 2019.

Osijek je grad kinematografa, od kojih su neki izvrsni primjeri arhitekture stilskog razdoblja u kojemu su nastali. Najstarija je osječka kinematografska zgrada, kino Urania, sagrađena 1912. prema projektu osječkog arhitekta Viktora Axmanna i čini remek-djelo arhitekture secesije u širem okruženju. Kronološki slijedi kino Slavija, sagrađeno 1921. u stilu art déco prema projektu zagrebačkog arhitekta Dionisa Sunka, koji je u Osijeku prethodno sagradio dvije secesijske građevine - palaču Prve hrvatske štedionice 1910. i 1914. kuću dr. Branislava Grčića. Treće je reprezentativno kinematografsko zdanje također djelo osječkog arhitekta, Ljudevita Pelcera, i najvažnije je ostvarenje iz razdoblja moderne. To nam je kino iznimno važno ne samo zbog svog modernog pročelja nego i zbog toga što je njegov tvorac bio mladi osječki arhitekt. Kao vlasnici, projektanti i izvođači radova na nacrtima novogradnje kina Korzo naznačeni su Bogumir i inženjer Slavko Flajsig iz Požege. Građevinska dozvola za izvedbu te ugrađene uglovnice odobrena je 31. listopada 1939., a uporabna je dozvola izdana na današnji dan, 19. kolovoza, 1940. Zgrada kina do danas je zadržala svoje izvorno pročelje, a unutrašnjost joj je bila prilagođena suvremenim kinematografskim standardima, pri čemu je bila zadržana i izvorna prostorna organizacija. Poslije su zbog prestanka izvorne funkcije zgrade u unutrašnjosti provedene preinake.

 

 

Arhitekt Ljudevit Pelzer rođen je u Zagrebu 19. lipnja 1912., a umro je u Osijeku 10. prosinca 1984. Osnovnu školu i Realnu gimnaziju pohađao je u Osijeku, a arhitekturu je diplomirao 1936. na Arhitektonskom odjelu Tehničkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prvih nekoliko godina nakon diplomiranja radio je u birou Piry, a zatim se, 1941., seli u Zagreb, gdje, duže ili kraće, radi u Ministarstvu narodnog gospodarstva, Ministarstvu prometa i Ministarstvu unutrašnjih poslova. U razdoblju od 1943. do 1945. Pelzer je na zagrebačkom Tehničkom fakultetu kao honorarni nastavnik bio nositelj kolegija Građevinska mehanika I. i II. Nakon završetka Drugog svjetskog rata radi u Ministarstvu građevina Narodne Republike Hrvatske, gdje je, slijedom činjenice da je u vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bio angažiran na različitim poslovima, bio upućen na poslove na obnovi zemlje nakon ratnih razaranja, uglavnom u provinciji. Nakon nekoliko godina vratio se u Osijek, gdje je djelovao kao osnivač graditeljske tvrtke Norma, a poslije postaje direktor osječkog Fonda za stambenu izgradnju te radi u Zavodu za komunalnu djelatnost, iz kojeg je poslije nastao današnji Zavod za urbanizam i izgradnju Osijek d.d.Kino Korzo jedina je zgrada javne namjene u Osijeku koju je projektirao taj vrlo darovit osječki arhitekt, a u njegovu mladenačkom opusu u Osijeku je uoči Drugog svjetskog rata sagrađeno više stambenih najamnih katnica i dvokatnica pozicioniranih u rezidencijalnoj zoni grada formiranoj u međuratnom razdoblju.

 

KORZO, EUROPA, CRVENA ZVIJEZDA...
Ni godinu dana nakon gradnje ove reprezentativne kinematografske zgrade, uspostavom Nezavisne Države Hrvatske, kinu Korzo promijenjeno je ime u Europa slikopis, a nakon završetka Drugog svjetskog rata kino je preimenovano u Crvena zvijezda, simbol nove komunističke ideologije, kako se zvalo sve do raspada Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske kinu Korzo nije vraćeno izvorno ime, nego ono koje je nosilo u vrijeme ustaškog režima.