Datum objave: 19. kolovoza, 2019.
Osijek je grad kinematografa, od kojih su neki izvrsni primjeri arhitekture
stilskog razdoblja u kojemu su nastali. Najstarija je osječka kinematografska
zgrada, kino Urania, sagrađena 1912. prema projektu osječkog arhitekta Viktora
Axmanna i čini remek-djelo arhitekture secesije u širem okruženju. Kronološki
slijedi kino Slavija, sagrađeno 1921. u stilu art déco prema projektu
zagrebačkog arhitekta Dionisa Sunka, koji je u Osijeku prethodno sagradio dvije
secesijske građevine - palaču Prve hrvatske štedionice 1910. i 1914. kuću dr.
Branislava Grčića. Treće je reprezentativno kinematografsko zdanje također djelo
osječkog arhitekta, Ljudevita Pelcera, i najvažnije je ostvarenje iz razdoblja
moderne. To nam je kino iznimno važno ne samo zbog svog modernog pročelja nego i
zbog toga što je njegov tvorac bio mladi osječki arhitekt. Kao vlasnici,
projektanti i izvođači radova na nacrtima novogradnje kina Korzo naznačeni su
Bogumir i inženjer Slavko Flajsig iz Požege. Građevinska dozvola za izvedbu te
ugrađene uglovnice odobrena je 31. listopada 1939., a uporabna je dozvola izdana
na današnji dan, 19. kolovoza, 1940. Zgrada kina do danas je zadržala svoje
izvorno pročelje, a unutrašnjost joj je bila prilagođena suvremenim
kinematografskim standardima, pri čemu je bila zadržana i izvorna prostorna
organizacija. Poslije su zbog prestanka izvorne funkcije zgrade u unutrašnjosti
provedene preinake.
Arhitekt Ljudevit Pelzer rođen je u Zagrebu 19. lipnja 1912., a umro je u
Osijeku 10. prosinca 1984. Osnovnu školu i Realnu gimnaziju pohađao je u
Osijeku, a arhitekturu je diplomirao 1936. na Arhitektonskom odjelu Tehničkog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Prvih nekoliko godina nakon diplomiranja radio
je u birou Piry, a zatim se, 1941., seli u Zagreb, gdje, duže ili kraće, radi u
Ministarstvu narodnog gospodarstva, Ministarstvu prometa i Ministarstvu
unutrašnjih poslova. U razdoblju od 1943. do 1945. Pelzer je na zagrebačkom
Tehničkom fakultetu kao honorarni nastavnik bio nositelj kolegija Građevinska
mehanika I. i II. Nakon završetka Drugog svjetskog rata radi u Ministarstvu
građevina Narodne Republike Hrvatske, gdje je, slijedom činjenice da je u
vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bio angažiran na različitim poslovima, bio
upućen na poslove na obnovi zemlje nakon ratnih razaranja, uglavnom u
provinciji. Nakon nekoliko godina vratio se u Osijek, gdje je djelovao kao
osnivač graditeljske tvrtke Norma, a poslije postaje direktor osječkog Fonda za
stambenu izgradnju te radi u Zavodu za komunalnu djelatnost, iz kojeg je poslije
nastao današnji Zavod za urbanizam i izgradnju Osijek d.d.Kino Korzo jedina je
zgrada javne namjene u Osijeku koju je projektirao taj vrlo darovit osječki
arhitekt, a u njegovu mladenačkom opusu u Osijeku je uoči Drugog svjetskog rata
sagrađeno više stambenih najamnih katnica i dvokatnica pozicioniranih u
rezidencijalnoj zoni grada formiranoj u međuratnom razdoblju.
KORZO, EUROPA, CRVENA ZVIJEZDA...
Ni godinu dana nakon gradnje ove
reprezentativne kinematografske zgrade, uspostavom Nezavisne Države Hrvatske,
kinu Korzo promijenjeno je ime u Europa slikopis, a nakon završetka Drugog
svjetskog rata kino je preimenovano u Crvena zvijezda, simbol nove komunističke
ideologije, kako se zvalo sve do raspada Socijalističke Federativne Republike
Jugoslavije. Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske kinu Korzo nije vraćeno
izvorno ime, nego ono koje je nosilo u vrijeme ustaškog
režima.