Kuća dr. Branislava Grčića s privatnom liječničkom ordinacijom
Datum objave: 12. kolovoza, 2019.
Osječki liječnik dr. Branislav Grčić pomno je, poput Gillmingovih, planirao
gradnju svoje dvokatnice u nastavku reprezentativnog secesijskog niza u
današnjoj Europskoj aveniji.
Naime, kupivši vrlo širok plac u slijedu nakon
dvokatne uglovnice dr. Alfreda Kästenbauma-Korskog naručio je nacrte u
atelijerima zagrebačkih arhitekata Sunka, Kovačića i Ehrlicha. Na temelju
njihovih predloženih nacrta odlučio se za gradnju kuće prema nacrtima arhitekta
Donisa Sunka, koji je 1910. na glavnom osječkom trgu već sagradio
reprezentativnu trokatnu secesijsku uglovnicu Prve hrvatske štedionice.
U Državnom arhivu u Osijeku čuva se projektna dokumentacija u kojoj su i
dvije varijante prizemlja kuće s jednim i s dva poslovna prostora te nacrtima za
sve tipove stolarije od ulaznih vratnica, ulaznih vratnica stanova, sobnih
vratnica i nekoliko tipova prozora. Svih pet komfornih četverosobnih stanova,
svaki po 200 kvadrata te poslovni prostor i liječnička ordinacija imali su
etažno centralno grijanje koje je 1914. izvela zagrebačka tvrtka Vilim Brückner
i drug. Posebno je zanimljivo što je u potkrovlju Grčićeve kuće jednim od
projekata bilo predviđeno i uređenje fotografskog atelijera koji je, čini se,
bio realiziran u zasebnoj dvorišnoj prizemnici. Neobično je, također, što kućna
praonica rublja nije bila pozicionirana u podrumu, nego u potkrovlju kuće, gdje
se još uvijek nalazi sačuvana originalna zidana peć s kotlom te metalnim
vratašcima izrađenim u osječkoj ljevaonici. Uz praonicu se nalazi i prostrana
terasa koja se proteže nad gospodarskim traktom stanova na kojoj se moglo sušiti
rublje. Doprema drva i uglja za loženje peći kućne praonice u potkrovlju bila je
omogućena vanjskim teretnim liftom koji više nije sačuvan.
Komforni
četverosobni stanovi organizirani su vrlo funkcionalno tako da se tri velike
sobe, Herrenzimmer, salon i spavaća soba nalaze uz ulicu, a velika blagovaonica
okrenuta je dvorištu i povezana je s gospodarskim traktom kuće u koji se ulazi i
zasebnim prolazom iz predvorja i balkona. Prostrana kupaonica i odvojeni zahod
osvjetljavaju se i prozračuju prozorima koji gledaju na svjetlarnik iz kojeg se
osvjetljava i prozračuje i zasebni zahod u gospodarskom dijelu kuće, namijenjen
posluzi koja u toj zoni stana ima i zasebnu sobu smještenu uz kuhinju, ostavu i
smočnicu.
Dr. Branislav Grčić rođen je 1. listopada 1870., u Dalju, medicinu
je studirao u Beču, a oženio se u Budimpešti, 24. srpnja 1917. Jelenom
Lalošević, kćerkom predsjednika mađarske Kraljevske kurije s kojom je imao troje
djece od kojih se prvo rodilo u Budimpešti 1918., drugo u Osijeku 1919., a treće
u Novom Sadu 1923. Privatnu je liječničku ordinaciju imao u sklopu svoje
novosagrađene kuće koju je sagradio još kao neoženjeni pedesetčetverogodišnjak.
CIJELA OBITELJ ZAVRŠILA U LOGORU
Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske
obitelj dr. Branislava Grčića bila je zbog rasnih zakona protjerana iz svoje
kuće i poslana u logor. Koliko je obitelj bila financijski moćna, unatoč ratnim
neprilikama, govore nam podaci koje mi je povjerio dr. Aleksander Grčić (1923. -
2006.), najmlađi sin dr. Branislava Grčića. Cijela je obitelj završila u logoru
u Požegi, a njega su kao osamnaestogodišnjaka uspjeli prethodno poslati u
Budimpeštu, gdje je cijeli Drugi svjetski rat proživio u hotelu Astoria
studiravši pravo. Obitelj je za izbavljenje iz logora dala četiri nekretnine, a
nakon završetka rata vratili su se u Osijek gdje im je i komunistička vlast
konfiscirala ovu kuću. Dr. Branislav i Jelena Grčić stanovali su nakon rata u
jednom stanu ove kuće s drugim stanarima koje im je komunistička vlast, zbog
prevelike kvadrature, uselila pod izlikom stambene krize, ali i kao kaznu za,
novim vlastima osobito mrsko, buržujsko podrijetlo.