Središnji dio glavnog tvrđavskog trga zauzima monumentalna skulpturalna kompozicija posvećena Presvetom Trojstvu. Spomenik je nastao na mjestu na kojem se prethodno nalazio stražarski toranj koji je porušen nakon što je sagrađena nova jednokatna barokna uglovnica Glavne straže s arkadama u prizemlju i visoko uzdignutim tornjem koji završava terasom iz koje se izdiže tornjić s limenom lukovičastom kupolom.

Spomenik je, kao zavjetni dar protiv kuge, dala podići Anna Maria barunica Petráš, kći generala Johanna Stephana von Beckersa i udovica generala i zapovjednika osječke tvrđave Maximiliana baruna Petráša. Maximilian Petráš, rođen 1668. u Olomoucu i umro 1724. u Fürstenauu, bio je zapovjednik brodske, a zatim osječke tvrđave, gdje je u vrijeme njegova zapovjedništva, nakon završetka gradnje fortifikacije oko Tvrđe, 1721. godine započela gradnja Krunske utvrde na lijevoj obali Drave.

 

 

Osječki kužni pil, podignut 1729. godine, najveća je barokna skulptura u Hrvatskoj. Središnjem dijelu spomenika prilazi se stubama koje čine kvadratnu bazu iz koje se izdiže podest s natpisima orubljen monumentalnim volutama. Na podestu se u ravnini voluta nalaze četiri skulpture svetaca zaštitnika od kuge: sv. Sebastijana, sv. Roka, sv. Franje Ksaverskog i sv. Karla Boromejskog. Na sjevernoj se strani spomenika izvorno, između kipova sv. Sebastijana i sv. Roka, nalazila i skulptura svete Rozalije, u ležećem položaju, koja nakon nedavne restauracije spomenika nije vraćena na izvorno mjesto. Iz sredine podesta, iza leđa likova svetaca, izvija se glatki stup s raskošnim korintskim kapitelom nad kojim stoje oblaci iz kojih izviruju brojne glavice anđela. Na vrhu je smještena kompozicija Presvetoga Trojstva. Sin s lijeve strane, Bog Otac s desne te Duh Sveti, u obliku golubice raširenih krila, natkriljen pozlaćenim zrakama iznad obojice. Uz rubove prilaznih stuba naknadno su postavljene četiri skulpture: Immaculata, sv. Josip, sv. Ivan Nepomuk i sv. Katarina, koje su nekoć krasile tvrđavska gradska vrata. Natpisi na latinskom jeziku nalaze se na sve četiri plohe podesta. Oni nam pouzdano identificiraju svece zaštitnike od kuge koji se nalaze u središnjem dijelu skulpturalne kompozicije, naznačavaju nam da je spomenik podigla udovica generala Petráša u čast Trojednog Boga.
Natpis na južnoj strani spomenika slikovito nam dočarava snagu vjere i značenje grada Osijeka u ono vrijeme, a u slobodnom prijevodu glasi: Pod njegovom zaštitom siguran stoji slavni grad Osijek s okolnim narodom.

 

 

Zahvaljujući starim fotografijama znamo da je pristup samoj skulpturi u prošlosti bio zapriječen stilski, ranohistoricistički, oblikovanom željeznom ogradom koja je početkom dvadesetog stoljeća zamijenjena jednostavnom nižom secesijski stiliziranom ogradicom.
Najnovija znanstvena istraživanja, komparativnim analizama skulptura, autorstvo osječkog kužnog pila pripisuju štajerskom kiparu Johannu Jakobu Schoyu, rođenom 20. srpnja 1686. u Mariboru i preminulom 4. travnja 1732. u Grazu, koji je autor brojnih kvalitetnih baroknih skulptura na području današnje Austrije i Slovenije.

 

VELIKI DONATORI OSJEČKIH KAPUCINA
Za zasluge u borbama protiv osmanskih snaga general Petráš je 1707. od cara Karla VI. Habsburškog dobio imanje Cernik i barunsku titulu 1722. Supružnici barunica Anna Maria, rođena von Beckers i genaral Maxsimilian barun Petráš bili su i veliki donatori osječkih kapucina u Gornjem gradu, gdje su, među ostalim, o njihovu trošku na glavnom oltaru postavljene dvije bočne slike posvećene sv. Maksimilijanu biskupu i sv. Ani koja poučava Mariju. Veliki je kameni grb ove plemićke obitelji donedavno stajao nad ulaznim vratima kapucinske crkve, što govori koliko je bilo značenje ovih donatora.