Osječki odvjetnik dr. Vilim Winter rođen je 1855. godine u Koprivnici, a oženio je Juliju Ungar, ranije udanu Englhardt, s kojom je imao dvije kćeri, dr. Stefaniju, rođenu 1896., i Miru, rođenu 1897., koja je bila pravnica.

Godine 1896. odvjetnik Winter naručio je projekte za svoju novu kuću u Domobranskoj ulici, danas Neumannova 4, od bečkog arhitekta Heinricha Adama. Projekt kuće bio je gotov iste godine kada se Winteru rodila starija kći Stefani, a već je sljedeće godine, kada mu se rodila mlađa kći Mira, kuća bila dovršena. Ova vrlo reprezentativna, neobarokna, historicistička ugrađena katnica svojim je bogato ukrašenim pročeljem zadominirala novoizgrađenim dijelom Gornjeg grada. Unutrašnjost kuće nimalo nije zaostajala za pročeljem. Kuća se sastojala od dva četverosobna stana i odvjetničkog ureda. Unutar ta dva stana i pisarnice nalazilo se 16 prostranih soba, tri kupaonice, tri kuhinje, jedna pisarna i 14 nusprostorija koje su bile različitih namjena i veličina. Osim za stanovanje vlasnika, kuća je služila i kao poslovni prostor, a dio se kuće davao u najam.

Godine 1910. u kući Winter stanovalo je ukupno 16 osoba, a godišnji prihod od stanarine bio je 5000 kruna. U unutrašnjost kuće ulazi se kroz raskošno oblikovane dvostruke vratnice koje su ostakljene i zaštićene historicistički oblikovanom kovanom željeznom ogradom unutar koje se kriju inicijali vlasnika kuće "W" "W". Zatim kroz kolni ulaz ulazimo u široki dvoranski prostor u kojemu se nalazi trokrako stubište kojim se penje na prvi kat u stan vlasnika. Nadalje se kroz kolne vratnice izlazi u prostrano dvorište u kojemu se i danas nalazi sačuvana staja za konje koja sada stanarima kuće služi kao zajedničko spremište. Pročeljem kuće dominira trostrani polukružno istaknut erker s tri prozorske osi nad kojim se nadvija polukružna atika unutar koje je smještena kupola erkera oblikovana od limenih ploča nalik na listove. Iznad središnjeg prozora, koji ima polukružno nadsvjetlo, osječki: oberliht, ističe se unutar ovalnog medaljona portretna ženska bista. Ova još uvijek dobro očuvana bista mogla bi biti vjeran portret gospođe Julije Winter, suvlasnice kuće i majke dviju kćeri rođenih u vrijeme projektiranja i izgradnje ove posebno lijepe historicističke kuće.
Zanimljivo je, i za ono vrijeme vrlo rijetko, da se kuća vodi kao vlasništvo supružnika Vilima i Julije, a jednako je tako ubilježeno i vlasništvo još jedne njihove kuće u Jägerovoj ulici. Gospođa Julija Winter bila je istaknuta članica gornjogradskog Židovskog gospojinskog društva koje je skrbilo o siromašnim pripadnicima židovske zajednice, te koje je kako bi prikupilo sredstva za pomoć organiziralo raznorazne, najčešće kulturne, događaje.
Dr. Vilim Winter autor je knjige „Trgovački zakon. Tumač zakonskom članku XXXVII: 1875. i bosansko-hercegovačkom trgovačkom zakonu s obzirom na austrijski trgovački zakon“. Knjigu koja sadrži 766 stranica objavio je 1912. u Osijeku, a tiskao u osječkoj Knjigo-kamenotiskari Julija Pfeiffera.
Posljednje počivalište dr. Vilima Wintera nalazi se na gornjogradskom židovskom groblju gdje počiva u monumentalnoj, elegantno oblikovanoj, grobnici izrađenoj od bijelog mramora, no ime njegove supruge Julije ondje nije uklesano.

OBJAVLJENA I U NJEMAČKOM ČASOPISU
Jednokatnu neobaroknu kuću osječkog odvjetnika dr. Vilima Wintera i njegove supruge Julije projektirao je 1896. bečki arhitekt Heinrich Adam. Nacrt pročelja, tlocrt i opis kuće objavljen je već sljedeće 1897. u uglednom njemačkom arhitektonskom stručnom časopisu Architektoniche Rndschau koji je tiskan u Stuttgartu. U njemu se uz priloženu projektnu dokumentaciju, iz koje se vidi sva raskoš prostorne organizacije po etažama, nalazi i kratak opis čitavog projektiranog zdanja.