Datum objave: 15. svibnja, 2020.
Možda je nekome manje poznato da je upravo na današnji dan, 15. svibnja 1926., počelo emitiranje Radija Zagreb, prve radiopostaje u Hrvatskoj koja je kasnije postala sastavnim dijelom HRT-a. Pripreme, kažu povijesne knjige, za osnivanje radiostanice Zagreb počele su još u ožujku 1924., kada je grupa uglednih i poslovnih ljudi osnovala Radio klub Zagreb i izabrala Otona Kučeru za ravnatelja, a klub je brojao 136 članova. Nakon pisanja raznih peticija i dvije godine natezanja s vlastima u Beogradu, konačno su dobili koncesiju za radijsku postaju na srednjem valu, na valnoj duljini 350 metara. Radio Zagreb je od svog početka do danas pod različitim nazivima djelovao u čak pet država. Za nas Vinkovčane ova je kratka priča značajna jer je u osnivanju ovako važne institucije sudjelovao i Oton Kučera, mladić koji je maturirao u vinkovačkoj gimnaziji, a nakon završetka studija matematike, fizike i astronomije u Beču, za koji je dobio stipendiju kao nadaren učenik, i nakon usavršavanja u astronomiji na Bečkoj zvjezdarnici, čiji je ravnatelj tada bio znameniti Karl von Litrow, vraća se 1877. u Vinkovce i kao 19-godišnjak predaje na gimnaziji koju je pohađao sljedećih devet godina.
Bečki student
Oton je rođen 31. prosinca 1856. ali su roditelji prijavili kao dan rođenja 1. siječnja 1857. zbog praktičnih razloga, a ponajviše zbog odlaganja odlaska u vojsku, kako je u u tekstu o svome ocu iznio Vlaho Kučera. Iako rođen u Petrinji, ubrzo su oca učitelja premjestili u Liku, u Otočac, gdje je Oton proveo dio djetinjstva i pohađao pučku školu. U prvi razred gimnazije putovao je u Senj i u odlasku i povratku prelazio Velebit, koji ga je, uz zvjezdani svod, očarao i što je možda presudno utjecalo na njegovo zanimanje za astronomiju. Zbog oca učitelja u svojim je formativnim godinama došao u Vinkovce i tu završio gimnazijsko školovanje koje mu je omogućilo dobre preporuke za studij u Beču.Iako mu je nakon završetk studija u Beču ponuđeno mjesto asistenta, nije prihvatio već se vratio u Vinkovce zbog domoljubnih i obiteljskih razloga i gdje je u dobi od samo 19 godina počeo predavati u gimnaziji, a dvije godine kasnije položio je u Beču profesorski ispit, kako su zahtijevali propisi tadašnjega doba.U Vinkovcima su nastali njegovi prvi znanstveni radovi koje je objavljivao u stručnim časopisima o razvoju prirodnih znanosti i bio je poznat po radovima koji na popularan način, razumljiv i onima koji nisu znanstveno potkovani, promiču znanstvene postavke. Pisao je, primjerice, o telegrafu i telefonu bez žice. Negdje u prašnjavim depoima vinkovačke gimnazije mogu s još i danas pronaći neki instrumenti za promatranje neba i zvijezda koje je konstruirao i izradio Oton Kučera. Osnivač je i prvi predstojnik Zvjezdarnice Hrvatskog prirodoslovnog društva od 5. prosinca 1903., kada je svečano otvorena na Popovu tornju u Zagrebu.Vratimo se današnjoj godišnjici i početku rada Radija Zagreb.“Halo, halo, ovdje Radio Zagreb!” izrekla je prije točno 94 godine prva hrvatska spikerica Božena Begović i obratila se slušateljima (tada je u Zagrebu bilo 50-ak vlasnika radioprijamnika) te ih zamolila da kao prvi slušatelji Radija Zagreb “odmah telefonom javite kako nas čujete”.
”Kučerin” asteroid
U svemu tome velikog je udjela imao našijanac koji je u Vinkovcima kao učenik i gimnazijski profesor proveo nepunih 12 godina, i Vinkovci su mu se dostojno odužili, ali nikad nije dovoljno. U Vinkovcma odavno postoji ulica koja nosi Kučerino ime, negdje kod današnjeg Konzuma i nekadašnjeg ulaza u vinkovačku vojarnu, jer Vinkovčani su i ranije bili svjesni kakvu su znanstvenu veličinu imali u svome gradu. Prije 11 godina u Vinkovcima je osnovano Astronomsko društvo koje, naravno, nosi Kučerino ime i promiče među mladima zanimanje za astronomiju.Prvi numerirani asteroid Zvjezdarnice Višnjan, otkriven 22. svibnja 1996., imenovan je njemu u čast, (7364) Otonkucera, a najveća hrvatska godišnja nagrada za tehničku kulturu nosi njegovo ime. Umro je 29. prosinca 1931., uoči svoga rođendana, a na sam pravi dan rođenja, 31. prosinca, pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj.Eto, ništa ne može bez nas Vinkovčana...