Datum objave: 8. studenog, 2019.
Skupina poljodjelaca, od kojih neke znam još s blokada prometnica vrlo popularnih prije nekoliko godina, prije nekoliko dana je na konferenciji za novinare sazvanoj na otvorenom zbog naglašavanja težine i ozbiljnosti trenutka skoro najavila moguće nove prosvjede seljaka jer, kako su oni shvatili, smanjen je iznos koji je iz proračuna namijenjen poljoprivredi. Ubrzo ih je umirila ministrica poljoprivrede Marija Vučković izjavom kako to nije točno te podsjetila zaboravne da potpore nikad nisu bile veće. Ne da neće biti manje nego ove godine, nego će, dapače, rekla je ministrica, biti veće nego ove godine. Usput je spomenula milijarde kuna namijenje poljoprivredi i pojasnila da je u proračunu, doduše, predviđeno manje novca, ali se to odnosi na smanjivanje troškova administracije i slično.
Važan poticaj
Uvijek je kod poljodjelaca bio važan poticaj i, kako su govorili, bez njega proizvodnja nije isplativa jer prodajom ne pokrivaju troškove proizvodnje. Razvili su cijelu teoriju o potrebi poticaja jer da je jedino on jamac napretka poljoprivrede i sela, u što sam i ja povjerovao, slušajući ih kako navode cijene kukuruza, pšenice, stoke, stočne hrane, s jedne, i umjetnog gnojiva, struje, vode i kemijskih sredstava za prihranu, s druge strane.Opet je taj vražji poticaj u pitanju, pa se prisjetih nekadašnjih prosvjeda koji su se svodili na blokiranje prometnica i time “vadili mast” vozačima, koji su, pokazujući humanost i potporu seljacima, strpljivo čekali dok se nisu sjetili nekog obilaznog puta. Oko Vinkovaca najčešće su blokirali zapadnu obilaznicu kod Jarmine i hladnjače Borinci jer je to bilo zgodno za vozače koji bi tu brzo odlučili ne ići u Osijek preko Jarmine, nego na Ivankovo, Stare Mikanovce i dalje na Vrbicu i Šodolovce. Ovdje su jedini put intervenirali interventni policajci kada su seljaci poželjeli blokirati željezničku prugu Zagreb - Tovarnik, što je ipak bilo previše.
Kao na sajmu
Bilo je komično gledati kako seljaci traktorima stanu na prugu, ali i brzo pobjegnu (tada sam vidio koliko traktor može brzo ići, nisam to znao!) kada policajci krenu na njih. Tu bi se navečer kuhao čobanac ili pripremao roštilj, bilo je veselo, a mnogi su odlazili kući istuširati se, obaviti neodgodive poslove ili po bocu rakije i gajbu piva (došao bi na blokadu traktorom, a supruga ili sin bi mu dovezli osobni auto kojim je odlazio kući).Jednom su naumili blokirati važnu prometnicu Vinkovci - Vukovar, u središtu Nuštra, odmah uz dvorac i na ledini parkirali traktore jer za blokadu su dovoljna dva traktora s tanjuračama ili plugom. Bilo je kao na kakvom poljoprivrednom sajmu gdje su izloženi novi skupi traktori. Prema voznom parku ne bi se reklo da im je loše, pa sam tu doznao zašto hrvatskoj poljoprivredi ne ide dobro. Seljaci su prezaduženi, govorilo se tada, prihodom koji ostvare teško mogu otplaćivati kredite za kupljene strojeve, pa mnogi moraju zemlju prodavati. Jedan od vođa prosvjeda koji je digao ruke od poljoprivrede i danas je, ako se ne varam, u Njemačkoj pojasnio mi je da seljaku ne ide dobro jer se mjeri sa susjedom – ako on ima traktor, moj mora biti s više konja, moja tanjurača mora biti veća, on ima kombajn, pa moram i ja.- U mom selu bilo bi dovoljno 5-6 jačih traktora s priključnim strojevima i jedan kombajn i sve bi poslove zajedno na vrijeme obavili. E, ali Mata hoće da se njegova pšenica ovrši u petak iako je kombajn toga dana kod Tune. Nikako se ne možemo dogovoriti i zato svatko ima svoj traktor i kombajn, a to košta i to seljak mora platiti i zato mu ne ide dobro – zorno mi je objasnio nekadašnji vođa prosvjeda seljaka. Sjećam se kako sam kao klinac bio s ocem u nekom selu i gazda nam je ponosno pokazivao elevator za ubacivanje kukuruza u ambar ili na tavan koji je nedavno kupio.Kada čujem o nedaćama poljodjelaca, sjetim se tog elevatora koji se koristi dva dana u godini i mogao bi “putovati” iz dvorišta u dvorište i svi bi na vrijeme bez puno muke napunili ambare, ali u čije će prvo dvorište, e, to se ne bi mogli dogovoriti...