Sudeći prema posljednoj sjednici Gradskog vijeća Vukovara, u Vukovaru ima i previše bahatosti, netolerancije i provokacija, a zabrinjavajuće malo zdravorazumskog rasuđivanja i pameti. I to s obje strane. Na prošlom Gradskom vijeću vidjeli smo kako neki nasjedaju na provokacije, što provokatori, a to, otkada je vijeka i svijeta, i žele jer zato i provociraju.

Kada je vjećnik iz redova Srba stavio na stol ispred gradonačelnika Ivana Penave Poslovnik ispisan na ćirilici, dogradonačelnik Marijan Pavliček, inače predsjednik Hrvatske konzervativne stranke čije članstvo teško da može napuniti autobus, iz samo njemu znanih razloga, o kojima možemo tek nagađati, uzeo je tu knjižicu izvikujući riječ "Provokacija!" i bacio je na pod. Vidno iznerviran, Pavliček skida sa sebe crnu majicu na kojoj su ispisane brojke o ubijenima u Vukovaru i nudi srpskom vjećniku, ali mu je uzima gradonačelnik i uz Statut Vukovara na latinici odnosi je vjećniku iz manjinske zajednice i stavlja ispred njega, no ovaj, za razliku od predstavnika većinskog naroda, ostaje miran i ne baca to što je dobio na pod. On to nije shvatio kao provokaciju ili barem se takvim gradio, jer provokatori nekada znaju prešutjeti provokaciju drugoga kako bi mu dali do znanja da do njega i njegovih gesta drže koliko i do lanjskog snijega.
Potom gradonačelnik podiže s poda ćirilični Poslovnik držeći ga visoko i govoreći o "puzajućoj srpskoj agresiji" i opasnosti od ćirilice i Srba, pa ga opet baca na pod. Time je, zapravo, pokazao kako se ne zna nositi s protivnicima koji drugačije misle, govore drugim (ali sličnim) jezikom i pišu drugačijim pismom.
Vukovarske su vlasti trebale jednostavno ponuditi srpskoj zajednici neka o svom trošku da otisnuti ploče na ćiriličnom pismu i neka ih postavi na institucijama za koje misli da bi trebale imati dvojezične natpise. Tada bi se zagovornici ćirilice našli u nezgodnoj situaciji jer teško da bi negdje u Hrvatskoj našli tiskaru koja bi im tiskala ploče na ćirilici, a vlast bi mogla mirno reći "Evo, mi vam dajemo to pravo pa ga iskoristite".

Znaju i vukovarski Srbi da ni sami ne znaju čitati ćirilicu, a još manje pisati ćiriličnim pismom, kao i velik dio Srba u Srbiji gdje se osnivaju razni "stožeri" za obranu ćirilice od zaborava jer i tamo (kao i kod nas) ima dokonih nacionalista koji misle da nestankom ćiriličnog pisma nestaje i Srba. Jedan srpski pjevač poželio je štampati plakate i karte za svoj koncert u Beogradu pa se neugodno iznenadio kada je otkrio da nijedna štamparija u glavnom gradu Srbije ne štampa na ćirilici već je morao potegnuti u duboku Srbiju da bi dobio plakate i ulaznice na željenom pismu.
Neće Vukovarci biti ništa manji Hrvati nego što su danas ili nego što su bili prije 28 godina kada bi državne i gradske institucije dobile dvojezične natpise. Dapače, prema onoj "u pobjedi se ne uzvisi, u porazu ne ponizi", Vukovarci bi pokazali kako su veći od onih koji su činili nesreću njihovom gradu. Ne traže oni ćirilicu da bi se dopisivali na svom pismu, jer to im zapravo nitko i ne brani, ali oni žele "dvopismene ploče", kako ih nazivaju u Stožeru za obranu hrvatskog Vukovara, jer hrvatski (ne srpski!!) Ustav kaže da na to imaju pravo.
Ovako, Penava i grupa oko njega samo daju povoda za prigovore kako se u Vukovaru ne poštuju prava drugačijih i manjina i tako, zapravo, sramote hrvatsku državu za koju su život položili i njihovi prijatelji i rođaci, ali i pokazuju kako nisu dostojni nasljednici poginulih vukovarskih branitelja. Pa čak i oni koje Penava naziva herojima vukovarske obrane iako ponašanjem ne pokazuju odlike vukovarskih heroja koji su platili najvišu cijenu, za razliku od onih koji danas žive na njihovim lovorikama i nimalo se ne srame.
Nekada pomislim da oni koji se prikazuju nacionalistima zapravo rade na štetu svoje domovine, možda i nesvjesno jer ne shvaćaju što čine, ili rade svjesno štetu prema naputcima izvana. Ako je ono prvo, opraštam im na njihovu neznanju, ali ako je ovo drugo, to ije dobro.