Datum objave: 18. svibnja, 2022.
I eto me opet na Cipru. Klasični, kasni i jeftini, let iz Budimpešte omogućio mi je da promijenim odredište i s vrelog se kontinenta preselim na još vrelije Sredozemlje. Nije samo Cipar moj izbor, ali o tome ćete čitati sljedećih tjedana. Nikad nisam bio u Pafosu (neki ga nazivaju i Paf, a u vrijeme antičke Grčke i Rima bio je glavni grad), poglavito jer je više arheološki tip ciparskog grada, a ne onaj s pješčanim plažama, kakve ljudi vole.
Vladaju Britanci
Do centra se u noćnim satima s aerodromčića može autobusom za 2,5 eura, iako mi se čini da je život na Cipru bez autobomila prilično tužan! Pokušat ću preživjeti, jer voze "krivom" stranom ceste, pa se ne želim opustiti i srušiti koju benzinsku ili pečenjarnicu. Znate kako to ide na turističkim odredištima, uvijek malo popijete, pa opet malo popijete i završite uz još jedno na kraju. Ako volite starine i arheologiju, onda je Pafos za vas. Vjerujem da bi ga zavolio i 15 godina mlađi muž Agathe Christie, koji je bio arheolog i za kojeg je kraljica krimića rekla da svakom pravom arheologu vrijednost žene s godinama stalno raste. Nisam arheolog, ali više od tri dana ne preporučujem za boravak u Pafosu jer mladi duh u vama traži više zabave. Ali krenimo redom!
Kako sam stigao prekjučer oko ponoći, već nakon jutarnje kave pješice sam odlutao do zanimljive Grobnice kraljeva, koja je pod zaštitom UNESCO-a (ulaznica je 2,5 eura). Povjesničari nisu sigurni da su u toj nekropoli pokapani kraljevi ili samo kraljevi, nego i drugi uglednici toga vremena. Da su imali viteze poput nas, oni možda! Podzemne su grobnice iz četvrtog stoljeća prije Krista, izbijene su u stijenama među kojima su nadsvođeni zidovi i dorski stupovi. Prostor je ograđen, a sve su grobnice povezane mrežom stepenica i imaju svoje dvorište. Vjeruje se da su samo dvije grobnice netaknute, a sve ostale su opljačkane. Kroz neke je katakombe nama "mršavijima" teže proći jer su u prošlosti ljudi manje jeli, ali uspjeli smo i poslije se nagradili slasnim vinom, a vi, kada dođete, istražite kako i gdje. Postoji ovdje i Arheološki park i stijena Petra Tou Romiou, na kojoj je rođena Afrodita izronivši iz morske pjene), svjetionik... Sve o tomu možete pronaći na Googleu, samo sam vas pokušao zainteresirati za dolazak, koji bi vas, za avion, dva noćenja i dvije osobe uz sve obroke, mogao stajati 2000 kuna, što je, smatram, odlična vrijednost za taj novac. Hrana nije pretjerano skupa, kava u elitnim restoranima stoji dvadesetak kuna, a ako ogladnite, kebabi s grčkim ili ciparskim lepinjicama su oko četiri eura. Velika boca vode je oko pet kuna. Sve to možete kupiti u trgovnicima s nazivom Kiosk, a mnoge rade cijele noći. Trenutno je na otoku najviše britanskih turista (koji obožavaju ronjenje), a onda se na ulicama čuje poljski i mađarski jezik, jer Wizzair i Ryanair ovamo jeftino lete. Tradicionalno, nekada su tu carevali Rusi, ali sada ih je zbog sankcija znatno manje, ruske su zastave prekrivene, a ostali su samo oni koji su ovdje kupili skupocjene vile i apartmane.
Okus anisa
Uvjeravaju me domaćini da je Pafos najslikovitiji krajem zime i početkom proljeća, kada livade prekrije cvijeće. Ne trebam ni spominjati da se temperatura već od jutra ne spušta ispod trideset u hladu, a to je pravo vrijeme za plaže, koje ću tek istražiti. U igri su plaže Alykes, Coral Bay, Lara i Pharos, koje ne izgledaju loše, ali ili su daleko ili su kamenite! Ipak ću ja u Limassol, gdje se sve živo odvija na plaži! I dok sam sve ovo napisao u obližnjem baru, da ne prekoračim "deadline", kako urednica ne bi bila ljuta (a inače nije gonič robova!?), usne sam osladio grčkom rakijom ouzo s okusom anisa, s 40 posto alkohola (za one naviknute na šljivovicu pravi bombončić). Dobro znate da sam na grčkom dijelu otoka pod zastavom Europske unije (drugi je turski!). Ouzo se pije pomiješan s vodom ili ledom i tada dobije svijetlu boju koja sliči mlijeku. Ako ste mliječni tip, sigurno će vam se svidjeti, a ako vam se više pije "jeger", pričekajte moju reportažu o lovačkim društvima u južnoj Rumunjskoj! I tko zna koliko bih još "uzo" ouzoa da nisam trebao dovršiti tekst koji upravo čitate.
I na kraju, sirtaki ne plesah, tanjure ne razbijah, ouzo pijah! A hoću li, ne zna se!