Kavu s puno šećera, molim! - počeo sam svoj anglojezični jutarnji aleksandrijski dijalog u kafiću smještenom odmah uz nadaleko poznatu knjižnicu Aleksandrinu. Konobarica mi se slatko i široko nasmiješila, osjetio sam gostoprimstvo koje stranci ovdje često osjete.



Društvo mi je pravio Ahmed Ashraf, poznati egipatski gimnastičar, i brinuo se da mi boravak u tom drugom po veličini egipatskom gradiću, s nešto više od šest milijuna duša, bude - prijateljski i ugodan. O prometu u Egiptu mogu se snimati filmovi, kako bi ga se razumjelo, potrebno je biti na nečem težem od apaurina! Sve što se kotrlja dobrodošlo je na kaldrmi, prolaze tu magarci sa zapregom, a katkad mi se učinilo, ma što god pomislili, da "voze" i ostale životinje! Cestu prelaze mačke, psi, konji, zastupljene su gotovo sve sličice Životinjskog carstva, pa će ljubitelji faune (flora je malo rjeđa) ovdje doći na svoje. Aleksandrija je čarobna i neobična, ali prije negoli počnem o njoj, objasnit ću koje su najjeftinije zrakoplovne linije iz našeg dijela svijeta.

Do Egipta sam doputovao jeftino i brzo! Prvo sam uskočio u vlak iz Osijeka preko Belog Manastira do Pečuha (27 kuna) pa u Intercity do Budimpešte (60 kuna). Nastavio sam vlakom do Beča (60 kuna) i poletio Wizzairom do Sharm el Sheikha (90 kuna). Da sam namjeravao ostati u Sharmu, poznatom turističkom raju, ne bih morao platiti egipatsku vizu. Onima koji u njemu ostaju do 15 dana ulazak je besplatan. Svi ostali kupuju turističku vizu za 25 američkih dolara, pa sam je kupio i ja, jer su mi odredišta bila Kairo i Aleksandrija. Do Kaira se može noćnim autobusom za pedeset kuna ili avionom za tristo (moja opcija jer obožavam biti u oblacima). I eto me! Neću puno o cijenama jer su za nas strance prilično povoljne, ali moram spomenuti da je npr. litra ulja devet kuna, banane su pet kuna, šećer tri kune, a benzin 3,50! Ovdje se isplati tankirati, ali, na žalost, jako smo daleko. I autobusi i vlakovi su jeftini, a potonji kasne više od Hrvatskih željeznica, što je doista zadivljujući fakt. Tako karta za vlak prvog razreda brzog vlaka od Kaira do Aleksandrije (250 km) stoji 125 egipatskih funti (45 kuna). Vlak je u dolasku kasnio 60 minuta, ali nitko se nije nervirao, kad stignemo, stignemo, čemu problem, bitno da se vozi.

I dok još uvijek pijuckam kavu s pogledom na Aleksandrinu, pogled mi s druge strane seže na more. Ahmed mi priča o ljudima, običajima i gradu, sve opušteno, imamo vremena za neki dobar riblji ručak u okolici jer se ovdje jede najbolja riba u Misru (tako se kaže Egipat na arapskom).

Aleksandrija je najveća egipatska luka, a grad se proteže na 32 kilometra afričke obale Sredozemnog mora.



Tko još nije čuo za Aleksandrijsku biblioteku koja svojim obrisima solarnog diska nagnutog k Sredozemnom moru simbolizira izlazak sunca i izranjanje znanja. Oko nje je granitni zid na kojem su uklesana slova svih svjetskih pisama, a sve s jednim ciljem - iskazivanjem raznolikosti sadržaja koji nudi u svojoj unutrašnjosti! Davno su njezine police krasila djela Platona i Sokrata, a ona stara biblioteka izgorjela je prije dva milenija. Ova nova i veličanstvena sada ima prostor za više od osam milijuna knjiga iz cijeloga svijeta. Prostor je fantastičan, a Nobelova soba "nudi" sva najbolja književna djela "idealističkih tendencija" i ako ste ljubitelj dobre knjige i bibliofil - Aleksandrina je mjesto za vas.

Davno sam već u Svaštarijama pisao o piramidama, pa se neću ponavljati. One se moraju vidjeti, a tek je pravo zadovoljstvo zajahati rasnu devu. Pripremite dosta eura, dobre volje i udobne tenisice. Ignorirajte prodavače suvenira i ne gledajte ih u oči jer će vam vječno "dosađivati". U Egiptu se doista puno toga može vidjeti. Samo pronađite vrijeme i osobu s kojom ćete se odvažiti na to egzotično i nezaboravno putovanje. A moj je problem da tamo gdje mi se sviđa - ponovno dolazim! Salam alaikum!