Dok nas svakodnevno bombardiraju raznim političkim igrokazima, studeni lagano odmiče i budi želju za putovanjima. Srce mi je zaigralo kada sam nekidan vidio reklamu za putovanje u Istanbul (šest dana i četiri noćenja) za 1770 kuna. Dakako, putovalo bi se početkom siječnja ili za doček Nove godine, ali ne zrakoplovom, nego autobusom. Bila bi to prilika da se ujedno razgleda i Sofija, a i bingo za one koji imaju strah od letenja.



Davno sam pisao o dugim autobusnim putovanjima i smatram da ona više nisu za mene, ali ne vidim ništa loše u njima i uvijek ih preporučujem jer je uvijek važno - putovati. Kada sam bio mlađi, mogao sam oko svijeta putovati i biciklom, a danas mi ipak odgovara letenje uz neku mezu ili bar putovanje vlakom u prvom razredu uz načičkani jelovnik i dobar izbor tekućeg sadržaja! Ako se pitate zašto mi je srce zaigralo, to je zbog pomisli na neka negdašnja vremena kada su reklame za slična putovanja bile gotovo svakodnevne. Pa onda ona faza kada su naši građani pozivani na besplatne večere i prezentacije putovanja Azurnom obalom i pitoresknim gradićima sjeverne Italije na bezbroj rata... I sam sam išao na jednodnevno putovanje iz Zagreba u Veneciju, a pritom pozvao i tadašnje prijatelje i susjede, koji su zbog nepoznatog razloga nevoljko pristali, a ispalo je da u proteklih deset godina nisu otišli dalje od Čeminca. Ne očekujem da mi zahvale što sam ih nagovorio, neka zahvale sebi! Poruka svega ovoga je da nikada ne odbijate putovanja, pokušajte otputovati s društvom, a ako vam se ne bude svidjelo, uvijek možete sami nastaviti istraživati svijet. Mišljenja sam da su nam turističke agencije jako potrebne.

Nisu svi ljudi stvoreni i spremni organizirati neko putovanje i sami se uputiti tisuće i tisuće kilometara od domovine. Čovjeku uvijek treba sigurnost, a upravo agencija to daje jer ako kod nje kupite karte i aranžman uz osiguranje, zaštićeni ste i lakše se diše. Oni koji imaju više iskustva i znaju strane jezike, jeftinija putovanja mogu organizirati sami, kupiti osiguranje, provjeriti osiguranja koja već imaju kod svojih banaka, ali i biti odgovorni i spremni na sve nedaće! Kako nam dolazi vrijeme adventa, nema straha, kupite neku turu i dobro se provedite uz kuhano vino i pečene kobasice, a i uz molitvu. Drugi dio moje današnje poslanice posvetit ću stjuardesama (pa i stjuardima). Kad bezbrižno ulazite u zrakoplove, vjerojatno i ne pomišljate na koliko stvari domaćice i domaćini zrakoplova moraju misliti. Uz iskren smiješak na ulazu, jedna od njih pritišće brojač putnika, a druge pomno motre treba li nekom od putnika nekakva pomoć, možda oko djeteta ili starije ili bolesne osobe. Brzo uoče i osobe koje se već u početku žale na sjedalo ili tretman te ih pokušavaju smiriti i udovoljiti njihovim željama, ako je to već tada moguće. Gledaju i na veličinu prtljage, ali mogu uočiti i da su neki putnici omamljeni alkoholnim parama, i to im odmah daje signal da moraju više motriti na te putnike kako ne bi ugrožavali sigurnost ili smetali drugim putnicima. Postoje i putnici koji se pretjerano raskomote pa u čarapama jure zrakoplovom do toaleta i ne sluteći koliko je pod možda prljav i ujedno – opasan.



U doba pandemije prate oni i nose li putnici valjane maske (npr. samo medicinske, a ne iz domaće radinosti). Američki Delta Airlines ima popis od 880 putnika kojima je zabranio letenje zbog kršenja pravila o nošenju maski. Naravno, ako putnik ima medicinsko opravdanje za nenošenje maske, onda je to u redu. Vidi tako kabinsko osoblje baš svašta, od nevjerojatno komplicirane garderobe koju putnici nose na interkontinentalnim letovima i koju je gotovo nemoguće skinuti prilikom odlaska u toalet pa do energije koju sa sobom unosite u zrakoplov. Stručnjaci zapamte vaš osmijeh, vaš pozdrav i pogled pa ako ne pozdravite odmah, ostavljete loš dojam. Imaju popis svih putnika i katkad znaju s nekim od njih porazgovarati, iako pravi razlog razgovora taj putnik nikada neće saznati! Kad sam prvi put letio iz Pariza na Karibe, prišla mi je stjuardesa iz Srbije (jer je vidjela da sam iz Hrvatske) i neformalno smo razgovarali nekoliko minuta. I dandanas mi se čini da to nije bilo bezazleno, jer je moj itinerar letova bio prilično kompliciran, pa se ne bih iznenadio da je možda htjela doznati jesu li moje turističke namjere doista turističke, ali o tome sada mogu samo nagađati jer je općepoznato da su špijuni među nama!? Više je na tom letu nisam vidio, valjda je otišla napisati izvještaj! Šala, naravno, vjerujem da je samo htjela malo popričati… Stoga, kad ulazite u zrakoplov, lijepo se nasmiješite i pozdravite. I svi će biti sretni!