Tako daleko, a tako blizu. Opisao bih tako Cipar - na grčki i turski podijeljeni mediteranski otok s tristo sunčanih dana godišnje, koji i zadnjih dana turističke sezone pruža utočište mnogim turistima željnih mira, simpatičnih ljudi i ukusne hrane. Ima tu i smeća i prljavštine, ali neću kvariti raspoloženje! Iako je prave preplanule Cipranke i Ciprane prilično teško pronaći jer je otok, bar ovaj europski dio koji sam posjetio, prava oaza poput mlijeka bijelih ruskih turista koji se uvijek stacioniraju tamo gdje je lijepo i jeftino (kao u Crnoj Gori, ili u Vijetnamu)!

30 u hladu

Radna snaga u turističkom sektoru pojedinci su iz Makedonije, ali i iz siromašnijih država EU-a, pa se svaki turist doista osjeća kao kod kuće, jer nema jezika koji se ne negdje ne čuje. Lako se do Cipra za mali novac putuje iz Budimpešte, a povratnu sam kartu platio dvadesetak eura. Hotelski smještaj teško da se može pronaći ispod tridesetak eura za noćenje, a hostelski za 15 eura. Svakako bih preporučio iznajmljivanje automobila, jer je putovanje otokom autobusom dobro organizirano, ali pomalo komplicirano u slučaju odlaska na udaljenije lokacije ili plaže. Osobno, zadržavao sam se samo u Larnaci, pa se nisam služio uslugama rent-a-cara. I sada, kada je sezona na izmaku, vrijedi odlaziti na plaže i brčkati se u ne baš toliko toplom moru na kojeg smo navikli na Jadranu, ali je bar temperatura 30 Celzijevih stupnjeva u hladu. Za dolazak na otok dovoljna je EU COVID digitalna potvrda o cijepljenju i tzv. Cyprus Flight Pass, njihova izmišljotina koja se jednostavno prije polaska dobije prijavom na internetu, pa je katkad od turista traže prilikom ulaska u supermarkete i neke restorane. I sami dobro znate da je građanima EU-a bez potvrde o cijepljenju prilično otežano putovanje i ne znam kako bih uopće mogao putovati da nisam cijepljen u smislu otežane birokracije i dodatnih “šikaniranja” testiranjima koji izbijaju stotine kuna iz novčanika. Nakon trosatnog leta i samo s ruksakom na leđima, uskočio sam u autobus broj 425 koji vozi do središta Larnace, ali zaustavlja se i odmah u blizini Mackenzie plaže, gdje sam rezervirao smještaj. To me zadovoljstvo u klimatiziranom prostoru stajalo 1,50 eura (toliko je cijena putničke karte gradskog prijevoza). Za nekoliko postaja već sam bio u svojem apartmanu koji je svom širinom gledao na more, namazao sam se kremom za sunčanje i pravac u bistru vodu! Mackenzie plaža ima veliku prednost, jer ima odličnu infrastrukturu, mnoštvo restorana i kioska, trgovinica sa živežnim namirnicama, sladoledom i alkoholom, ali i veliku manu jer je tri ili više kilometara udaljena od središta grada do kojeg se može istim 425 autobusom, ili pješice uz more. Kako nisam ljubitelj višeminutnih šetnji, nekada sam putovao autobusom, a jednom i taksijem za osam eura, ali samo ako ga mobitelom naruči neki Cipranin, jer turiste znaju, kao i svugdje, dobro oderati.

Kako je službena valuta grčkog i EU dijela Cipra euro, preporučujem ponijeti tu valutu, a ako planirate koristiti kartice, izbjegavajte Euronet bankomate koji naplaćuju dodatnu proviziju (a kojih je doslovce stotine!), i pokušajte pronaći Bank of Cyprus, ili neku drugu lokalnu banku, pa tamo podignite novac uz uobičajenu proviziju koju uzima ili ne uzima vaša hrvatska banka. Larnaca me nije nešto posebno oduševila, jer sam vidio i ljepše gradove i plaže, ali nije “za baciti” ako želite nešto brzo i jeftino na nekoliko dana. Ako želite brzo, seksi i nešto skuplje uz zajamčeno partijanje, svakako je za vas Ayia Napa, a jutro nakon toga plaža na Pafosu s poznatom Afroditinom stijenom, jer je prema legendi grčka božica izronila baš tu.

Slatko vino

Vrijedi posjetiti glavni grad Nikoziju koji je podijeljen na južni grčki i sjeverni turski dio u kojem je proglašena neovisna država Turska Republika Sjeverni Cipar, koju priznaje samo jedna država koju nije teško pogoditi - Turska! Iz jednog dijela Nikozije u drugi nije teško prelaziti, a tamo se obično ide po odjeću (lažni Vhersace ili Adidus), ili u restorane koji su jeftiniji. Ciparske delikatese su meze (do dvadeset manjih jela), pikantne kobasice loukaniko, umaci od češnjaka, krumpira ili sezama, puding pite te na kraju Commandaria slatko vino poput našeg prošeka. Grčku rakiju od anisa Ouzo neću spominjati, baš kao ni vino koje uglavnom stiže iz iste države.

U Pafosu ispred kršćanskih katakombi Ayia Solomon nalazi se stablo na koje se tradicionalno veže komad maramice i zaželi želja koja će se, navodno, ostvariti. Da sam kojim slučajem otišao tamo i zaželio sve svoje želje, stablo bi se vjerojatno sutra osušilo! Ako imate želja - Cipar je vaš raj!