Kolumne
Putničke svaštarije Piše: Slobodan Kadić
Mirisi, zlato i tamjan, a i poneki začin
Datum objave: 10. veljače, 2021.

Već godinama s putovanja donosim začine i mirise. Zlato si poput većine naših građana ne mogu priuštiti, a tamjanom sam okađen puno puta! Začini su posebno pristupačni u arapskim zemljama, a čuvam ih u dobro zatvorenim posudicama kako ne bi izgubili na kvaliteti i svježini. Osim začina s putovanja često znam donijeti neku knjigu, komad odjeće ili bocu pića. Tako sam iz Mongolije donio njihovu votku Džingis Kan, a iz Havane oriđiđi rum Havana Club, kupljen tvrdom valutom, te ručno pravljene kubanke.

Liberalni zakoni
Prijateljica Spomenka Saraga redovito se sa svojih maštovitih putovanja vrati s hranom! Onda nešto poslije okupi prijatelje i pripremi neki slasni obrok karakterističan za zemlju iz koje je doputovala. Osim što je filmska producentica, pravi je virtuoz u kuhinji, osoba puna kulinarskih znanja i vještina. Da živimo u Australiji, doista bi nam bilo teško uvesti neku hranu, voće ili povrće, a mislim da su europski zakoni o uvozu hrane iznimno liberalni ili ih se nitko ne pridržava. Netko nešto donosi s putovanja. Police sa suvenirima odavno su mi već pune figurica, a hladnjak pun magnetića. Kada nastupi veliko spremanje, srce me boli i pri pomisli da bih nešto od uspomena morao baciti jer svaki taj predmet ima neku lijepu priču i, kada bih ga uništio, možda bi ta priča izgubila svoj sjaj. Bez obzira na sve, davno mi je postalo jasno da se ipak moram suzdržati od suvenira, iako su jeftini, ali jednostavno više ne stanu na sve moje police i ormare. Vjerujem da se slična priča odigrava i u vašim domovima. Lijepo je kupiti nešto na putovanju, ali ako to postane opsesija, bolje se od toga odviknuti što prije. Prave uspomene, osim što ostaju u srcu, mogu se dočarati i lijepom fotografijom, koja ipak ne zahtijeva puno mjesta, osim nešto memorije u mobitelu i računalu, ali i jedno prazno mjesto u obiteljskom albumu, koji bi svaka kuća morala imati. Već sam pisao da nema ništa od digitalnih fotografija ako stoje na disku i čekaju prvi posjet nekog virusa. Sa svakog putovanja treba odvojiti desetak fotografija te ih izraditi i uložiti u album. To su prave uspomene za nedjeljno poslijpodne, kada vam dođu prijatelji i kada odlučite listati stare stranice fotoalbuma dok na njih padaju mrvice štaub-šećera sa štrudle od jabuka, slatke poput uspomena…Katkad nekakav suvenirčić kupim u zračnoj luci pri odlasku. U duty free shopu znam naići na odlične cijene parfema, alkoholnih pića, slatkiša ili, na primjer, kave. Tako sam u bezdažbinarnici aerodroma u Riju de Janeiru kupio nekoliko "kockica" kave, dva parfema i bocu lokalne cachaçe, alkoholnog pića od šećerne trske. Međutim, pravo je čudo što sam naišao na tako odlične cijene jer duty free shopovi nisu ono što su nekada bili. Umjesto da se u njima mogu kupiti proizvodi po povoljnijim cijenama, bez poreza i carine, malo morgen! Naravno da trgovine iskoriste neplaćanje poreza i carine, ali krajnje cijene izgledaju kao u nekoj robnoj kući u Oxford ulici u Londonu, Selfridges, na primjer. Zapravo, aerodromi su postali mjesta na kojima putnici kupuju u posljednji tren, a sve što se brzo kupuje i kada nema drugog izbora - skupo je, ali nije beg cicija.
Kravata ili čipka
Svaka je zemlja posebna, ali jeste li razmišljali što u Hrvatskoj kupiti kao suvenir? To pitanje može zadati i glavobolju jer čovjek ne zna što bi zapravo kupio. Zasigurno imate prijatelje u inozemstvu i, kada ih posjećujete - red je i kršćanski da nešto ponesete. Osim tradicionalnom kulenu, šljivovici, Bajaderi, molitveniku ili nekom od vrhunskih vina vaši će se prijatelji možda razveseliti i tim stvarima. Prijateljicama u Rusiji sam poklanjao crvena licitarska srca, inače suvenir Zagreba. Riječ je o doista unikatnom suveniru koji plijeni pozornost svojim neobičnim ogledalcem. Znao sam ponijeti i paprenjake, suvenir iz razdoblja hrvatske renesanse. Našle su se tu i neke knjige, posebno Umjetničko blago Hrvatske na ruskom jeziku (Rusi još uvijek cijene knjige i smatraju ih lijepim darom.), ali i autentični proizvodi poput domaćeg maslinova ulja s otoka Hvara i Paškog sira. Ako se radi o poklonu za poslovne partnere, prava hrvatska kravata bio bi odličan izbor i uvijek vrijedan poklon o kojem će se dugo pričati, baš kao i neka marama s našom glagoljicom ili možda čipka s otoka Paga ili iz Lepoglave… Ideja je mnogo, a ovo ludo doba možete iskoristiti za razmišljanje što pokloniti prijateljima u inozemstvu kada se jednog dana granice otvore i sve bude kao nekada. A do tada, ja ću uživati u mirisima i začinima. A ni malo zlata i tamjana ne bi škodilo!