Rijetko se vraćam u neku zemlju. Mora me ona na drugi pogled fascinirati, dati neki znak ili posebnu, samo meni vidljivu - pozivnicu. Upravo se to dogodilo s Albanijom, a uskoro će se dogoditi i s drugim zemljama s kojima sam uspostavio neku tajnu vezu.A nakon šest godina Albanija se itekako promijenila nabolje. Središte Tirane sada je arhitektonski uređeno, a nekoć su tu u blizini virili kućerci s trgovinicama i pekarnama iz kojih je mirisao svježi tanki burek i tek ispečene baklave. Visjele su tu i banane, pjegaste do bola od teške zrelosti i vrućine te na vrelom asfaltu stajale poderane kutije pune rajčica i slatkog domaćeg grožđa iz okolice Sarande.Da, Albanija se transformirala, iako mi se čini da je balkanski mentalitet uglavnom ostao isti. Sve se može promijeniti, ali glava ne! Ne sjećam se vremena kada u albanskim hotelima nije bilo tople vode i kada su mesnice bile iskonske na prašnjavoj cesti i po self-service proceduri, ali se dobro sjećam povijesnog vlaka na relaciji Skadar – Tirana u kojem sam za nekoliko leka putovao "žnj" razredom okružen gajbama mirisne paprike ajvaruše i koji je prometovao bez jednog prozora, a što nikoga nije previše nerviralo. Cigarete se i danas ponegdje u Albaniji mogu kupiti na komad, baš kao i kondomi, ćeifa se i trača na svakom ćošku, stil gradnje kuća i dalje je "suvremeni hohnaturalizam", a ono puno socrealizma iz doba Envera Hodže koji je državu proglasio bezbožničkom - poštuje se kao povijesni relikt jer je mamac za turiste željne vječne komunističke mističnosti. Zemlji je u nasljeđe taj balkanski Staljin ostavio više od pola milijuna bunkera, pa sada vlasti ne znaju što će s njima jer su građeni od kvalitetnog materijala i teško se ruše. Neki su pretvoreni u trgovinice, muzeje, a neki zjape prazni na vjetrometini 21. stoljeća! Duboko vjerujem da je u njima tijekom povijesti zbog zaklona koji pružaju - izgubljeno toliko nevinosti baš kao nekada u nas na ‘‘zadnjem sjedištu‘‘ stojadina ili Juga 45.Na Skenderbegovu trgu u središtu Tirane, čiju je obnovu 2010. financirao Kuvajt - sve blješti od čistoće i odnekud na pločnik izvire voda, iako je radni dan, ringišpil se vrti, mlađahna je sladoledarica prodala gotovo sav sladoled. Samo 103 metra dalje, između novopostavljenih klupa, raste visoki korov, što dobro dođe zaljubljenima koji se tu pod namjerno razbijenom lampom vječno skrivaju od radoznalih škicanja… Ako se pitate zašto izabrati Tiranu u doba korone, onda su glavni argumenti prekrasni planinski krajolik i priroda, simpatični ljudi koji su uvijek spremni pomoći, ali i jeftinoća transporta, smještaja i hrane (morska riba i roštilj). Ako vas zbog nošenja zaštitne maske bole uši - dođite u Albaniju. Iz Budimpešte sam u Tiranu letio polupraznim Wizzairom i povratnu kartu platio dvjestotinjak kuna. Normalan smještaj s doručkom može se pronaći već za stotinjak kuna po danu ili manje, a hotel MAK Albanija u Tirani, jedan od onih s pet zvjezdica i bazenima te salonom za goste stoji petstotinjak kuna, što smatram povoljnom cijenom za pogodnosti koje se nude.Iz Zračne luke Majka Tereza do središta Tirane putovao sam autobusom (300 leka, ili 18 kuna), a izbjegao taksiste koji kao i svagdje u svijetu žele omastiti brk na nejakim turistima. Majka Tereza inače je bila Albanka rođena u Skopju pravog imena Anjeze Gonxhe Bojaxhiu, a dobitnica je i Nobelove nagrade. Malo je znano da je ona, osim indijskog, imala i hrvatsko državljanstvo. A zašto zemlja orlova? Službeno ime Albanije je Shqiperia, što znači "zemlja orlova", a doista ne razumijem zašto je riječ Šiptar kod nas pogrdna riječ za Albance jer u njoj ne vidim ništa uvredljivo. I da ne zaboravim, ako ste ljubitelj McDonald‘sa, u Albaniji ćete ostati gladni, jer toga lanca brze hrane tamo nema, ali zato imaju Burger King i KFC. Ne bih ja bio ja kada ne bih preporučio domaću hranu koja je doista vrhunska, a i nama iz Hrvatske odgovara jer prevladavaju jela s roštilja.Tiranu sam napustio u kasnim večernjim satima, a već dva sata kasnije zaobilazio sam čudesne kišne lokve Budimpešte. Nekoliko dana u "zemlji orlova" me baš opustilo, pa se i sam osjećam kao orao. Doduše, zbog korone malo podrezanih krila, ali narast će ona opet kad mi ubrizgaju to novo rusko cjepivo. Valjda!