Kolumne
Putničke svaštarije Piše: Slobodan Kadić
Garavim vlakom preko Gevgelije do Atene
Datum objave: 3. lipnja, 2020.
Daleke i bezbrižne 2004. na ljetne sam Olimpijske igre u Grčku putovao vlakom. Bilo je to jeftino i nezaboravno putovanje od Slavonskog Broda preko Beograda, Skopja, Gevgelije i Soluna do Atene, a te je godine kolovoz bio užareniji nego inače.Sahara se preselila u muzejski vagon putničke klase s otvorenim prozorom bez zavjese kao glavnim klima-uređajem. U vlaku koji je vukla stara dizelica osjećao se miris gareži i paleži, dima cigareta i piletine s kostima uz blage note češnjaka, ali tada mi to nije smetalo. Neću zaboraviti ni povratno putovanje prema konačnoj stanici Slavonski Brod te stajanje u Nišu kada sam sa suputnicima s Kosova nakon kvara na lokomotivi preskačući vrele tračnice trčao u prvu ćevabdžinicu po ručak i osvježenje u vidu zašećerene limunade od ocvalog limuna te Niškog piva u tradicionalnoj debeloj boci kakva se onomad koristila i u Hrvatskoj.
Iz Praga u Rijeku
Takva se putovanja pamte i nekako mi se čini da se prije putovalo puno bezbrižnije i češće. Neki su svojim stojadinima putovali do Baltičkog mora ili peglicama do Varšave, Rima ili DDR-a. Vraćali su se i bez auspuha i ratkapa, ali su ipak putovali i na najbolji mogući način provodili - mladost! Željeznica ipak nije izgubila na popularnosti. Ta ljudi iz Moskve do Pariza putuju tri dana vlakom i za to plaćaju triput više nego što bi platili avion koji tu udaljenost preleti za nepuna tri sata. Čudni su ljudi, ali nećemo o njima. Sve je u uspomenama, a ako se sjećate svojih lijepih putovanja, ispričajte ih svojoj obitelji i pronađite stare fotografije i eto prekrasne razonode za jedno slavonsko poslijepodne uz sok od bazge ili čašicu stare žute šljivovice koju svaki pravi Slavonac brižno čuva za posebne prigode.O željeznici sam već toliko toga pisao i napisao, ali ne mogu si pomoći. Razveselila me vijest da bi uskoro hrvatskim prugama prema Rijeci mogao prometovati vlak iz Praga kojim bi osim Čeha mogli putovati i gosti iz njemačke Saksonije. Ta je vijest razveselila i moju urednicu koja je već odlučila da će u Prag vlakom i nikako drukčije. Češki RegioJet s Hrvatskim željeznicama razgovara o tri para vlakova tjedno u kojima će biti dostupna internetska mreža. Željeznicu biraju ljudi koji se boje visine ili imaju pregršt vremena za uživanje u svakom kilometru, mnogima je važna i cijena, a drugima su zračne luke predaleko pa preostaje dobri stari - vlak. Ako očekujete da ću sada pred izbore grditi HŽ, onda ste se prevarili. O njima je toliko toga rečeno da je njihov svaki međunarodni napredak melem za dušu i tijelo. Putovanje željeznicom nije jeftino kao nekada, a luksuzni vlakovi i danas znaju prometovati daljim relacijama iz Londona prema Veneciji, iz Moskve preko Berlina do Pariza. Sjetimo se samo Orient Expressa koji je svoj put prema Istanbulu započinjao u Parizu i prolazio kroz "brdovitu" Slavoniju i "gorjem opasane" Vinkovce, bar sudeći prema najnovijem filmu snimljenom po romanu Agathe Christie koji je nedavno prikazan na nacionalnoj dalekovidnici.
Noge kroz prozor
Pozdravljam novu željezničku liniju od Praga do Rijeke i želim joj dugovječnost, a ne samo sezonski karakter. Ako me sjećanje služi, proteklih se godina razmišljalo i o uvođenju vlaka iz Moskve, ali je valjda negdje zapelo. Svakako se sjećam da je naš glavni grad nekada odlično bio povezan s Rusijom kada je jedan njihov vagon (iz kojeg se često dimilo zbog starog načina grijanja) iz Moskve preko Kijeva, Lavova i Budimpešte nekoliko puta tjedno stizao i u Zagreb, ali na veliku žalost, takvog željezničkog deserta više nema.Kada bi me pitali koja su mi željeznička putovanja (osim spomenutog), ostala duboko zarezana u pamćenje, spominjem Transsibirsku željeznicu za koju čovjek treba imati kondiciju. Iako tjedan dana u vlaku samo ležite, spavate, jedete i pijete, to doista nije lak posao! Meni je trebalo nekoliko dana kako bih se oporavio, a možda i zbog promjene puno vremenskih zona na koje tijelo reagira. Nezaboravno mi je i nedavno putovanje pravom pravcatom lokomotivom u ruskoj Kareliji te višednevno putovanje iz vijetnamskog glavnog grada Hanoija u Ho Ši Min. Kako su njihova spavaća kola napravljena za ljude manjih gabarita, noge sam jedino mogao skvrčiti ili ispružiti kroz prozor, a kako bih komotnije spavao!Kad ovo ludilo prestane, krenite na putovanje vlakom. Muzejskim ili brzim, važno je putovati. A ona nadahnjuju i oplemenjuju. I više nego što mislimo!