Sanjati je još uvijek besplatno! Zato sam siguran da naši mnogi ispunjeni i neispunjeni snovi završavaju na mističnim i egzotičnim mjestima lijepih i skrivenih uvala diljem toplih mora. U blizini zlatni pijesak i tirkizno more, osoba koju volite ili ćete ludo zavoljeti, a u daljini tek propupala palma. U ruksaku ugrijani sendvič s pilećim prsima i polutvrdim ementalerom, možda poneka limenka skupog ili jeftinog piva, također vrelog, ali nije važno kada je u pitanju rajski vrt.Ah, ta nudistička plaža! Konzervativnim personama omraženi izraz koji izaziva tihu jezu i teške kapljice znoja (pritom mnogi ne razumiju razliku između naturizma i nudizma), a milijunima ljudi diljem svijeta koji to vole - omiljeni način uživanja u suncu i moru na posebno rezerviranim mjestima i kampovima.Nudizam se kao pokret proširio nakon Drugog svjetskog rata promovirajući oslobađanje od lažne stidljivosti i predrasuda, promicanje tjelesnog zdravlja uz kult ljepote i jednakosti među spolovima i dobi. Vjerovali ili ne, posebnu strast prema golom turizmu gajili su stanovnici bivše Njemačke Demokratske Republike (DDR), čiji je život u knjigama o toj tematici prikazan kao vesela razbibriga ne samo na plaži nego i pri golišavom roštiljanju i kuhanju, a čak 80 % istočnonjemačkih obitelji bar je jednom bilo na nudističkoj plaži ili kampu. Stidljivi zapadni Nijemci nisu ni blizu toj statistici. A gdje smo mi? Baš je u bivšoj Jugoslaviji otvoren prvi komercijalni nudistički kamp Koversada u Vrsaru 1961. Krajem osamdesetih postojalo je tridesetak kampova, a sada se na prste mogu izbrojiti. Uopće, mislim da se kod nas još uvijek golo tijelo povezuje s egzibicionizmom, orgijanjem, Sodomom i Gomorom, voajerizmom i mnogim drugim stvarima s kojima se ne bi trebalo povezati. Kod nas se navike teško mijenjaju, a treba se upitati zašto smo propustili šansu dobro zarađivati i u tom vidu turizma, posebice sada kada se svaka zemlja bori za svakog gosta s dubljim džepovima ili, u ovom slučaju, bez džepova?! Posebni su fenomen nizozemske obitelji koje i dandanas u kamperima dolaze u naturističke kampove (tako se sada zovu nudistički kampovi) jer im je to stil života. U Nizozemskoj je uvijek bilo sve nekako drukčije, baš kao i u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje voze lijevom stranom ceste, imaju druge mjere i piju čaj s mlijekom. Zašto bi to bilo čudno?I dok naša Hrvatska ignorira golaće pa onda poziva svoje građane da tijekom travnja desetak dana uživaju u domovini uz 50 % popusta i zrakom i zemljom, posjetitelji booking stranice Globehunters upravo su našu plažu Monsena - Punta Križ, pokraj Rovinja, stavili na visoko drugo, a Tkon – Sovinje na četvrto mjesto od pet najboljih nudističkih plaža i destinacija. Ocjenjivali su sigurnost, temperature, LGBTQ+ gostoprimstvo te pristupačnost. Prvo je mjesto zauzela Playa de Bolonia u španjolskom Cadizu, a treće – Ilha Baretta u Portugalu. Najsigurnijom je proglašena Crvena plaža Akroti (Grčka), najtoplijom Hippie Hollow (Austin, SAD) i Ocho Rios (Jamajka), a LGBTQ+ prijateljskom - Agesta Beach u Švedskoj. Financijski je najpovoljnija plaža Playa Paraiso, Cayo Largo (Kuba).Sve to lijepo zvuči, ali jeste li ikada čuli od vaših prijatelja, susjeda, ili što ja znam koga, da je netko od naših išao na nudističku plažu ili u kamp? O tome se u Hrvatskoj rijetko priča, pa i oni koji idu (a mnogi idu) - to kriju kao zmija noge. Sve se to smatra nekako čudno, iako se dobro zna da, npr., i na obali Drave ima golaća. Katkad se i u crnoj kronici pronađe vijest da su građani jakim snagama MUP-a prijavili par koji se bez odjeće sunčao na jezeru Čingi Lingi u Općini Molve pa su optuženi za vrijeđanje moralnih osjećaja građana. To mi se čini i razumljivo jer tamo nije službena nudistička plaža pa su jadni civili zaradili kaznu zbog neznanja i stapanja s majkom prirodom! Nikada neću zaboraviti priču prijateljice, inače stroge profesorice njemačkog jezika, koja je s mužem davnih godina završila na nudističkoj plaži u Istri. Šokirali su se kada su na toj istoj plaže sreli svoje prve susjede, kao od majke rođene, pa su se još više sprijateljili i završili u obližnjem restoranu na miješanom mesu s puno luka i malo kvasine. Čudni su putevi Gospodnji.U ovo doba koronavirusa, besparice i praznih polica, svaku ispričanu priču treba završiti romantično. Ne bih želio da ovotjedna kolumna završi kao savjet iz Smokvina lista, ali radite ono što mislite da je najbolje. Eksperimentirajte, putujte, sanjajte, pronađite svoj mali raj, uživajte i, ako vam se pruži prilika, ne propustite neko novo iskustvo, pa onda to zalijte nekim finim pićem, pjenušcem ili možda slatkom kupažom nekog finog vina. Mnogi su bili rekli: Jednom se živi! Griješio bih kada bih rekao da su lagali.