Datum objave: 17. srpnja, 2019.
Kad nemaš drugog izbora – uzmeš taksi! A drugog izbora često nemaš ni u
Hrvatskoj, baš kao ni u mnogim afričkim državama. Tamo ne postoje Uber, Bolt ili
Cammeo i internetsko naručivanje taksija, a kod nas funkcioniraju samo negdje,
ali se recimo ne mogu naručiti u Čamagajevcima, Klokočevcima ili Branjini!? To
je tako tužno pa neću o tome... Kako trenutno močim noge u Senegalu i pišem
jednom rukom jer mi je druga zauzeta čašom neobičnog koktela, onda ću
prispodobiti o dobrom čovjeku i taksistu Muhamedu i njegovu pretpotopnom limenom
ljubimcu - Citroenu BX GTI. Posebno je naglasio da je to GTI, a kao nestručnjaku
za automobile, nije mi to bilo važno.
Javni je gradski i prigradski
prijevoz u većini afričkih država – katastrofa. Vozni je park fenomenalno star i
uglavnom ga čine rashodovana vozila iz Europe, iako ima i skupih strojeva. Tako
se na periferiji mnogih gradove nalaze prava groblja vozila svih marki u kojima
možete kupiti baš svaki dio koji vam treba. Iako npr. imate Renault, to ne znači
da bi mu pristajao volan s neke Lade Nive. Ako vam treba kvaka, može li Fiatova
na Golf? Može, sredit ćemo! Kada mi treba prijevoz u Africi, taksist postaje
svatko tko ima ikakvo prometalo, a sve kako bi malo popravio kućni proračun. Moć
cjenkanja dolazi do izražaja.
Bitno da se kotrlja
Stanice za tehnički pregled
vozila nisam vidio, ali sam vidio aute kojima na cesti otpadaju kotači. Tako je
i u Aziji, samo što su tamo flegmatični pa se ne uzrujavaju. Zapravo, ona stara
uzrečica: Bitno da se kotrlja – baš u Africi dolazi do pravog izražaja. Kada se
samo sjetim s koliko muke moj automobil svake godine i nakon temeljite
rekonstrukcije prolazi tehnički u Našicama i Donjem Miholjcu, a često mu se
traži i dlaka u jaju, pa i više – dođe mi da zaplačem. Dođe mi da gorko zaplačem
i kad na našim ulicama vidim rage i pitam se jesu li prošle tehnički u strogom
Donjem Miholjcu ili možda u Livnu ili Duvnu. Kako bih izbjegao buduća
nerviranja, doista ću se morati preseliti u Senegal ili neku drugu nesvrstanu
zemlju, a mnogi će se tomu i razveselili. A automobil ću ići registrirati u
Pečuh, samo da EU i to dopusti!
Šalu na stranu. Kako bih se normalno kretao
kaotičnim gradom i od plaže do bazena, potreban mi je vozač. Izbor je slučajno
pao na Muhameda kojeg sam kulturno zaskočio na benzinskoj stanici postavivši mu
pitanje o cijeni vožnje do hotela. Na svojem antifrancuskom, naravno. Već je
pala noć i autobus 228 više nije vozio! Nije mi bila važna vrsta vozila i u toj
bih se situaciji vozio i na paklenom stroju. Znate onaj osjećaj kad želite u
svoj krevet pod svaku cijenu. Rekao je 10 eura. To je bila pristojna cijena jer
bi drugi tražili 30, a radilo se o udaljenosti od 40-ak kilometara. Njegov
automobil nikada neću zaboraviti: u njemu visi vatrogasni aparat, a ni jedna
kazaljka na kontrolnoj ploči nije radila. Vrata se otvaraju na žicu, teško –
naravno, stakla se ne mogu podići jer nema svrhe, objašnjava mi Muhamed dok
osjećam knedlu u grlu. Suvozačev pojas iskače iz ležišta pa ga grčevito
pridržavam, a svakih pola sata zaustavljamo se kako bi natočio vodu u motor.
Senzori ne rade, ali on zna da motor krvari pa ga samilosno napaja. Jedino što
je donekle radilo u toj njegovoj šklopociji – bio je antologijski kasetofon bez
radija koji je u slobodno vrijeme gutao vrpcu! Zbog toga sam bio posebno sretan
jer su mi uši ostale uskraćene za mnoštvo afričkih evergrina!
Od poverenja
Unatoč tisuću mana na automobilu,
Muhamed je pošten čovjek, a one koji nisu prokleto gladni novca u Africi –
rijetko upoznam. Zato je i bio moj vozač. S cijenama je uvijek bio realan dok bi
mi drugi odrali kožu. Uvijek je dolazio ranije i brinuo se da kroz dakarske
gužve prođem što sigurnije. Za stranca je to izuzetno važno.
Stoga, kada
dođete u Afriku ili Aziju, pronađite vozača od povjerenja i neka vas samo on
vozi! To će biti, vjerujte, najjeftinija i najmudrija odluka. Pustite hotelske
taksiste neka se sunčaju ispred hotela i čekaju drugu budalu. I da, nisam se
bojao vožnje jer je vozač vozio izuzetno sigurno. Možda nam je jednom otpao neki
dio, ali ne sjećam se koji!? Kada dođeš u divljinu, ili si lovac ili lovina!
Nego, idem ja po treći koktel dok nisu ostali bez zaliha ruma. Čak 35
stupnjeva u hladu najavljuje prohladnu afričku noć.