Velike svjetske sile i Iran postigli su tzv. nuklearni dogovor. Dogovor je to vezan uz daljnji razvoj iranske nuklearne tehnologije. Prema iznesenim odredbama dogovora svi iranski nuklearni kapaciteti, istraživački centri i centri za obogaćivanje urana bit će pod kontrolom Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA).

Iako je na mahove prevladavalo mišljenje kako će dogovor biti gotovo nemoguće postići, pragmatizam, sa svih strana, ipak je prevladao. Dogovoru su se žestoko protivili Izrael i zaljevske monarhije, a ponajprije Saudijska Arabija. U SAD-u, Kongresu i Senatu, sama najava postizanja dogovora s jednom od članica tzv. Osovine zla dočekana je na nož. Skupina senatora čak je uputila otvoreno pismo predsjedniku Islamske Republike Iran s porukom kako dogovor nakon odlaska Baracka Obame iz Bijele kuće neće vrijediti. Izraelski premijer održao je vatreni govor pred predstavničkim domom američkog Kongresa u kojem je žestoko, na američkom tlu, napao mogućnost postizanja dogovora s Iranom kao povijesnu pogrešku američke politike. Židovski lobi u SAD-u učinio je sve što je bilo u njegovim mogućnostima kako do dogovora ne bi došlo. S druge strane Saudijska Arabija učinila je sve što je u okvirima njihove dolarske diplomacije da zaustavi povratak na međunarodnu scenu njihova ljutog regionalnog rivala Irana.

Kako je unatoč silnim pritiscima moćnog židovskog lobija u SAD-u i Europi te petrodolarskoj diplomaciji Saudijske Arabije ipak postignut dogovor s Iranom? Pobijedio je, kako smo već kazali, pragmatizam i ekonomski interes. Islamska Republika Iran je velesila u svjetskim, a ne samo u regionalnim okvirima. Ne toliko s vojnog aspekta, iako iransku vojsku ne treba zanemariti, pogotovo raketni arsenal, koliko njihova moć proistječe iz golemih zaliha nafte, a pogotovo zemnog plina. Osim toga, Iran je velesila u pogledu ljudskih potencijala i golemog tržišta s gotovo 80 milijuna stanovnika. To golemo tržište gotovo je zatvoreno za zapadne investitore od 1979. Pa ipak, pojedini investitori, pogotovo iz Njemačke i Francuske, pokušavali su cijelo vrijeme zaobići sankcije koliko su god mogli. Iran se u sferu interesa Zapada vraća onog trenutka kada započinje zahlađenje odnosa između Rusije i Zapada. Zbog velike ovisnosti Europske unije o energentima s Istoka, odnosno iz Rusije, na dnevnom redu odjednom se našao Iran. Treba svakako napomenuti kako ni Rusija ni Kina, formalni saveznici Irana, nisu baš oduševljeno gledale na ukidanje sankcija Iranu od strane Zapada te na zatopljenje odnosa. I Rusija i Kina bile su dio pregovaračkog tima velesila koji je raspravljao s Iranom o ukidanju sankcija. Međutim, ukidanje sankcija doživjeli su i kao svojevrstan udar na vlastite interese. Rusija je svjesna kako korištenje energetskih potencijala Irana, od strane Zapada, izbija njezin glavni argument u pritisku na Zapad oko interesnih sfera u istočnoj Europi. S druge, pak, strane Kina strahuje za svoje energetske interese u Iranu, a pogotovo za dosadašnju, povlaštenu, cijenu energenata. U uvjetima izolacije Irana, odnosno prekida odnosa sa Zapadom, Kina je mogla diktirati cijenu energenata Iranu i na taj način, iz izolacije Irana, izvlačiti veliku korist za svoje gospodarstvo kroz nižu cijenu energenata. Jasno je onda kako su i Rusija i Kina s figom u džepu dočekale ukidanje sankcija Iranu, ali zbog vlastitih interesa i planova s ovom zemljom ipak nisu bile protiv ukidanja sankcija, ali ničim u pregovaračkom procesu nisu olakšale zaključivanje sporazuma s Iranom.

Iran je zaključivanjem pregovora i postizanjem sporazuma dobio, ponovno, ulaznicu na međunarodnu scenu. Ova država pokazala je kako posjeduje veliku unutarnju homogenost koja joj je pomogla izdržati više od 35 godina međunarodne izolacije i sankcija. Povratak na međunarodnu scenu sigurno će iskoristiti za jačanje svog regionalnog utjecaja na Bliskom i Srednjem istoku, regijama koje su sada u kaotičnom stanju. Silni potencijal Islamske Republike možda je lijek za mnoge probleme s kojima se navedene regije susreću. S druge pak strane, izlazak Irana na međunarodnu scenu, što povlači njegovu aktivniju ulogu u regiji, možda će samo rasplamsati oštre sukobe s regionalnim rivalom Saudijskom Arabijom, od Jemena, Sirije do Iraka. Bilo kako bilo, ukidanjem sankcija Iranu i njegovim povratkom na međunarodnu scenu počinje nova era povijesti u ovom dijelu svijeta.