Sve se glasnije čuje kako porezne oaze uz pomoć bankarskih tajni sve više pustoše svijet. U porezne oaze diljem svijeta ne bježe s novcem preko računa samo milijarderi nego i najveće multinacionalne i financijske kompanije. Milijarderi s obiteljima čak i mijenjaju boravište, pa se privremeno ili trajno iseljavaju. Govori se o brojci oko 100 tisuća ultrabogataša koji s novcem bježe na za njih neke bolje destinacije.

Ne vjeruju oni američkom državniku Benjaminu Franklinu, koji reče: "U ovom svijetu samo smrt i porezi su neizbježni." I gotovo im je smiješna ona glasovitog Winstona Churchilla: "Dobri porezi se ne događaju." Jer, u ovako uređenom svijetu kao što je danas, njima se baš sve događa - porezne oaze moguće je i birati, pa se ide tamo gdje se lakše skriti. No, nažalost, nisu tu samo multimilijarderi koji skrivaju sredstva od poreznog sustava svojih država, nego su te porezne oaze postale i leglo u kojem mafija - krupni kriminalci koji zarađuju od trgovine drogom, oružjem, ljudima i drugom prestižnom robom - peru crne milijune… I nisu tu najvažnije samo niske porezne stope, nego i imunitet koji uživaju tamošnji službenici, pa i onda kada se prikrivaju svakovrsne ilegalne transakcije. A podaci kažu kako se godišnje u svijetu opere novca u vrijednosti oko 2,3 bilijuna dolara, što je istražila skupina znanstvenika iz Beča! Oni pak koji su dublje uronili u tu materiju tvrde kako bi sa svim utajenim porezima u poreznim oazama svijeta sve zadužene države mogle otplatiti svoje dugove. O tome koliko bi se popravio standard života u tim državama ne treba posebno ni govoriti.O poreznim oazama i top-zemljama u kojima se skriva novac objavljena su mnoga istraživanja koja govore o fantastičnim svotama novca koji putuje svijetom. Tako je Tax Justice Network - mreža za poreznu pravdu istražila u kojoj mjeri neki financijski i pravni sustavi olakšavaju skrivanje imovine. Analizom zakona o sprječavanju pranja novca, kontrole i razmjera financijskih aktivnosti u nekoj zemlji došli su do zaključka kako u skrivanju novca ultrabogatašima najviše pomažu Kajmanski otoci, Sjedinjene Američke Države i Švicarska. U studiji se Kajmansko otočje, koje slovi kao "paukova mreža" satelita gdje Britanija utječe i na zakone i na imenovanje dužnosnika, naziva centrom financijske tajnovitosti. Zanimljivo, tamo je registrirano više od 100 tisuća tvrtki, a taj broj premašuje i broj stanovnika. Međunarodna mreža novinara označila je pak Luksemburg kao najveću europsku oazu, koja tolerira lažne tvrtke i porezne trikove. Istraživanje u koje su bili uključeni ugledni francuski Le Monde i njemački Süddeutsche Zeitung je kroz procjenu četiri milijuna dokumenata otkrilo da su mnoge fiktivne tvrtke u Luksemburgu imale netransparentne vlasničke strukture i poslovnu praksu. Među tvrtkama je otkriveno 256 milijardera, istaknutih glumaca, rođaka moćnika iz sjeverne Afrike… Tri četvrtine svih tvrtki u Luksemburgu u vlasništvu su stranaca, a samo investicijski fondovi upravljaju sa šest bilijuna eura. Zanimljivo je i kako je nevladina organizacija Transparency International procijenila da bi 80 posto luksemburških fiktivnih tvrtki moglo biti zloupotrijebljeno za pranje novca.Zbog ovakvih i sličnih primjera na noge su se digle mnoge zemlje, ali i EU, gdje još uvijek nema javnog registra o tome koja tvrtka zarađuje koliko novca i koliko poreza plaća u kojoj od članica EU-a. Pregovori se vode već pet godina, a posljednji je prijedlog za registar propao u siječnju ove godine, jer ga neke države poput Austrije i Njemačke blokiraju, a neke kao što su Irska, Malta, Cipar i Nizozemska ponašaju se nezainteresirano jer privlače tvrtke svojim niskim poreznim stopama i slabim nadzorom. A računice pokazuju kako države EU-a gube godišnje i do 170 milijardi prihoda od poreza. No ipak se sprema veliki svjetski udar na porezne oaze diljem svijeta gdje se skriva i pere novac. Sada iz SAD-a dolazi prijedlog o tzv. globalnoj minimalnoj poreznoj stopi, što bi moglo konačno zaustaviti manipulaciju novcem. Želja je naime administracije američkog predsjednika Bidena da se poveća namete svjetskim multinacionalnim kompanijama, kao dio prijedloga globalnog minimalnog korporativnog poreza. Janet Yellen, ministrica financija SAD-a, već je razgovarala s više od 140 međunarodnih kolega unutar OECD-a. Ekonomski napredne zemlje žele obeshrabriti multinacionalne kompanije u prebacivanja dobiti i poreznih prihoda u zemlje s niskim porezima bez obzira na to gdje se njihova prodaja ostvaruje.S dogovorenim globalnim minimalnim porezom, Bidenova administracija se nada da će obećanje o stabilnijem međunarodnom poreznom sustavu zaustaviti širenje nacionalnih digitalnih poreza i razbiti princip izbjegavanja plaćanja poreza i premještanja dobiti. Oni sada vode “igru”, a ne budu li argumenti dovoljni, SAD bi mogao posegnuti za batinom, točnije upotrijebiti svoju gospodarsku moć i nekim kompanijama onemogućiti pristup američkom tržištu ili bankama. Prođe li sve kako je zamišljeno, bit će to prvi pravi udar na porezne oaze. A za nas koji nemamo brige s viškom novca vrijedi ona francuskog pisca Pierrea Daninosa: "Možda nećete primijetiti da vam sve ide dobro, ali porezna uprava će vas podsjetiti."