Razarajući potresi koji već neko vrijem tresu Hrvatskom, ostavljaju za sobom žrtve i uništavaju domove, u tom su paklu zla probudili i ono najbolje u ljudima. Dogodio se pravi emotivni šok u cijeloj Hrvatskoj koja je željela pomoći. I poznati i nepoznati, kuhari i građevinari, navijači i volonteri svih kategorija, požurili su na razrušena područja nudeći nesebično pomoć, često bez straha za vlastite živote. Ulažu svoje znanje, svoje vrijeme, trud i vještine da bi pomogli drugima.

Iz dana u dan pred našim se očima odvija pravi dramatični film o volontiranju, koje je odavno prepoznato kao građanska vrlina kojom se pridonosi razvoju zajednice. Poznato je da i inače, kada nema ovako tužnih događanja kao što su potresi, bezbroj je ljudi koji rado odabiru da se odreknu svog slobodnog vremena kako bi pomogli drugima, od pomoći starijima i nemoćnima, pa do spašavanja napuštenih životinja. "Ljudi bi nestalo kad bi se prestali međusobno potpomagati. Ne možemo postojati bez međusobne pomoći", rekao je Walter Scott, škotski pjesnik i romanopisac, često nazivan "ocem povijesnog romana". Zato tragove takvog odnosa nalazimo i u povijesti jer su, primjerice stari Grci, koristili riječ agape, čime su označavali nesebičnu i neograničenu ljubav za druge, koja je uz sve i bezuvjetna. Takvo je ponašanje u ranom kršćanstvu sveti Pavao opisao kao velikodušno, strpljivo i ljubazno. Podsjetimo i na značajan pojam konfucijske etike - žen, što je u prijevodu ljubav, dobrota i humanost. I nije nimalo čudno zlatno Konfucijevo pravilo: "Ne čini drugima ono što ne želiš da oni čine tebi". Ali, među mnogim pitanjima o volonterstvu u kontekstu altruizma, ili nesebične brige za drugog bez ikakvog očekivanja ili uzvraćanja, su - što je to u čovjeku što ga tjera pomagati drugima, spašavati i tuđe živote, ne razmišljajući o svom životu i koja je zapravo definicija volonterstva i volontiranja? Recimo odmah kako u definicijama koje se razlikuju postoji zajednička crta koja kaže da je volonterstvo slobodno izabran i neplaćeni rad koji se izvodi u različitim oblicima. Europski manifest o volontiranju kaže da je riječ o aktivnosti koja se poduzima slobodnom voljom pojedinca te osobnim izborom i motivacijom, bez želje za financijskom dobiti, u organiziranom okruženju, a u želji da se pomogne drugim osobama i društvu u cjelini, pridonoseći zajedničkim vrijednostima, bez osobnih interesa. Navodi se i kako je volontiranje od jednake koristi i samoj osobi koja volontira. Neki psiholozi dokazali su istraživanjima da kada čovjek svjedoči pomoći, moralnom ponašanju i heroizmu prema drugima, u njemu se rađa osjećaj uzvišenosti – izuzetno ugodan osjećaj u grudima, pa oni koji su to osjetili kažu da su i sami željeli postati bolji i pomagati drugima. Istraživanja koja su, pak, proveli sociolozi dokazuju da su oni koji pomažu drugima i sami sretniji. Grupa sociologa pet je godina pratila 2000 osoba, a ispitanici koji su za sebe rekli da su vrlo sretni volontirali su pet do osam sati mjesečno. Znanstvenici su dokazali i da volontiranje pobjeđuje osjećaj usamljenosti koji poprima gotovo epidemijske razmjere. Ljudi postaju društveniji, stvaraju čvršća prijateljstva, volontiranje daje osjećaj svrhe i zadovoljstva, volonterstvo se širi kao zaraza, jer kada netko učini dobro djelo, to izaziva lančanu reakciju. Znanost je utvrdila da ako se osjećate tužno, potišteno, neispunjeno, prazno..., volontiranje pruža emocionalnu stabilnost, povećava samopouzdanje.Posljednjih nekoliko godina znanstvenici su proučavali činjenje dobrih djela i njihovih učinaka na ljudsko tijelo. Istraživanja dokazuju i da volontiranje znatno utječe na naše zdravlje, pa čak i na dužinu života. Točnije - volonteri duže žive. Već odavno su istraživanja pokazala kako je ljudski mozak fizički ustrojen tako da pomaže drugima. Razmišljanjem o tuđim problemima aktiviraju se isti dijelovi mozga koji se aktiviraju i kada razmišljamo i o svojim, dok suosjećanje aktivira dijelove odgovorne za osjećaje zadovoljstva. Volontiranje znači i socijalizaciju, a ona uključuju bolje funkcioniranje mozga i manji rizik od depresije i tjeskobe, a profitira i imunološki sustav. Volonteri su otporniji na stres, teže obolijevaju i manje su depresivni ako redovito volontiraju. Pomaganje drugima snižava i krvni tlak. Istraživanje je pokazalo da su osobe koje su volontirale bar 200 sati kroz godinu smanjile rizik od tlaka za čak 40 posto.Budući da volontiranje podrazumijeva i kretanje, pa nam onda pomaže i da budemo u boljoj fizičkoj kondiciji. A sve to utječe ukupno na zdravlje i rezultira dužim životom. Tako je u studiji koja je trajala 30 godina otkriveno da od neke teže bolesti oboli 52 posto žena koje nisu nikada volontirale, prema 32 posto onih koje jesu. Konačno te studije dokazuju i kako redovno činjenje dobrih djela smanjuje rizik od prerane smrti za čak 44 posto! A to je čak bolji učinak od redovitog vježbanja. Zato ne zaboravimo mudrog kineskog filozofa Konfucija, koji reče: “Tko želi osigurati dobro drugima, već je osigurao dobro sebi”.