Dok se građani svijeta, svatko sa svojim ljudskim slabostima, nose s galopirajućom pandemijom koronavirusa, zabrinuti za vlastito zdravlje i zdravlje članova obitelji, malo je onih koji stižu pratiti studije i rasprave svjetskih uglednika o tome kako svijet nakon pandemije više neće biti isti. Već je sada vidljivo kako je globalna slika sve mračnija jer su ekonomije diljem svijeta paralizirane i da će im trebati mnogo godina teškoga rada i milijarde novca da se oporave. Stotine je tisuća mrtvih i oboljelih, ljudi ostaju bez posla svaki dan, sve je više osiromašenih i onih kojima siromaštvo ozbiljno prijeti.

Odnosi između velikih sila dodatno su pogoršani, a pandemiju koronavirusa i njezine ekonomske posljedice mnogi analitičari vide i kao globalni okršaj dviju velikih sila, SAD-a i Kine. Naravno da to nameće i mnoga pitanja poput onog - hoće li COVID-19 dovesti do globalnih promjena i kakvih. Koliko će još koronakriza rasplamsati suparništvo velikih sila? Može li Kina iskoristiti pandemiju da bi preuzela globalno vodstvo u svijetu ili će SAD zadržati svoju dominaciju? Koliko će koronavirus promijeniti svjetsko gospodarstvo? I gdje je u svemu tome Europa? Valja podsjetiti kako je komunistička Kina već odavno doktorirala na pravilima svjetske političke ekonomije, koja je godinama krojena baš tako da bi osigurala trajnu i nedostižnu prednost Zapada, pa više i ne čudi da su izgledi za njezino izbijanje na prvo mjesto po udjelu u svjetskoj ekonomiji u skoroj budućnosti postali sasvim realni. A na tom su tragu i značajne riječi kineskog vođe Xi Jinpinga iz 2017. godine, kada je rekao: "Kineski sistem nudi nove opcije drugim zemljama i nacijama koje žele ubrzati svoj razvoj uz zadržavanje vlastite nezavisnosti." Kada su neki ugledni analitičari govorili kako se Europa već počela udaljavati od Amerike, čekali su samo i neke brojčane pokazatelje. Sada su oni na stolu. U razdoblju siječanj - srpanj 2020. Kina je postala glavni trgovinski partner Europske unije potisnuvši SAD s prvog mjesta. Podaci Eurostata kažu da je u prvih sedam mjeseci ove godine vanjskotrgovinska razmjena EU-a s Kinom iznosila 328,7 milijardi eura, a sa SAD-om 323,5 milijardi. Sedmomjesečni izvoz EU-a u SAD pao je za 9,9 posto, na 203,1 milijardu eura, a uvoz iz SAD-a pao je za čak 11,7 posto, na 120,4 milijarde eura. Podsjetimo kako su odnosi Kine i SAD-a već bili na niskoj razini prije izbijanja pandemije, a onda je nakon izbijanja korone Trump najprije krenuo s optužbama prema Kini, a istovremeno podcjenjujući pandemiju. Virus je zvao kineskim i tvrdio da Kina nije blagovremeno reagirala na širenje zaraze, a u jeku najtežih dana za Italiju zatvarao je granice za putnike iz mnogih zemalja EU-a, uključujući i Italiju, dok je kineska vlada odlučila za slanje medicinskih timova i opreme. I ne čudi što su potom u nekim zemljama osvanuli i plakati "Neprijatelj je virus, ne narod. Naprijed Kina". Peking tako i simbolično koristi pogreške Trumpa i pokazuje da želi izići iz krize s obnovljenim statusom važnog globalnog igrača. Već se sada može reći kako pandemija svakim danom pojačava dojam da SAD više ne funkcionira kao nekada i da nije više globalni predvodnik kakav je bio. A Kina se suočila s nizom epidemija - od ptičje gripe, H1N1, SARS-a, MERS-a, ebole, zike pa do afričke svinjske groznice, pa se uvijek uspješno prilagođavala. Analitičari će pak ustvrditi kako je Trumpova politika pod geslom "Amerika na prvom mjestu" bila u izravnoj suprotnosti s američkom politikom svjetskog lidera u prethodnih 70-ak godina, kada je cilj bilo vodstvo, a ne pobjeda. Čovječanstvu je potrebno vodstvo, a ne pobjednik. Jer i ova je kriza pokazala kako je svijet zapravo mali, da ovisimo jedni o drugima, da smo povezani, što će reći da je potrebno poticati na veću suradnju, a ne na sukobe i suparništvo. Trump je u Strategiji nacionalne sigurnosti 2017. godine označio Kinu i Rusiju kao suparničke sile koje osporavaju moć SAD-a i podrivaju njegovu sigurnost i prosperitet. Kina pak ima prvi strateški cilj stalno jačanje, pod geslom "Nikad više", što treba podsjetiti na vrijeme od 1842. do 1949. godine, kada su bili slabi jer su se izolirali od ostatka svijeta. Drugi im je strateški cilj globalno angažiranje. Sada, nakon koronakrize, smatraju analitičari, u puno su jačoj poziciji nego što su bili nakon i jedne dosadašnje krize. I već se javljaju strahovi kako će pandemija toliko uzdrmati svjetski poredak da će Kinu dovesti na vrh, ali ima i onih koji kažu da je taj strah pretjeran i da dolazi iz psiholoških sfera. Kina još nije spremna za poziciju dominantne svjetske sile i teško može ugroziti današnji svjetski poredak u kojem je to vladavina SAD-a.Kina se nametnula jer je Amerika popustila kao glavni igrač. No teško je vjerovati, tvrde analitičari, da se nametnula kao igrač jer su Amerikanci lošije igrali na globalnom planu. S prestankom pandemije, tvrde, teško se mogu dogoditi neke velike i duboke promjene u svijetu. Čak i ne na gospodarskom planu. Jer, ne dogodi li se još neko ludilo s koronom, sve bi moglo ostati po starom. Ekonomisti tvrde da ni na tom planu neće biti radikalnih promjena jer sada globalni gubici čine samo pet posto svjetske ekonomije.