Fenomen koji je davno zahvatio svijet širi se i u Hrvatskoj. Zločinci i ubojice postaju “heroji” za koje se traži zaštita, za koje se nalaze opravdanja, osnivaju se grupe podrške i obožavatelja na društvenim mrežama, dijele se promidžbeni letci, organiziraju skupovi potpore, a glavne su teme kako pomoći ubojici i kako ga izvući. I najteži svjetski zločinci, oni koji su počinili masovna ubojstva, izazivaju pozornost ljudi koji im pišu pisma potpore i prijateljstva, šalju fotografije, crteže…

Žene i tinejdžerice im se dive, pišu im ljubavna pisma, pa se čak i udaju za njih. Ima li to možda i veze s onom čuvenog Shakespeara: “Zlo koje ljudi čine živi i nakon njih. Dobro se, međutim, često sahranjuje s ljudima”?! Najnoviji primjer fenomena novog ludila s ovih naših prostora svakako je slučaj trostrukog ubojstva, kada je usred Splita mladi pomorac Filip Zavadlav ubio trojicu mladića, koji je ispalio čak 36 metaka i pritom oštetio i dva vozila. Motiv tog strašnog krvavog pohoda prema svemu sudeći je osveta, jer je ubojica prema mnogim navodima i pisanju medija posljednjih mjeseci bio žrtva zlostavljanja dilera zbog navodnog duga koji je prema njima imao njegov brat. Je li se možda i zbog toga društvenim mrežama proširila jaka potpora trostrukom ubojici u kojoj se nasilje proglašava vrijednošću? “Filip nije počinio kazneno djelo, nego pravdu”, glavna je poruka onih koji traže da bude pušten iz zatvora, da ga valja pomilovati, prikupljaju novac, a spremni su donirati i novac za odvjetnika.Naravno, za vjerovati je kako nitko nije malouman da bi podržavao ili opravdavao trostruko ubojstvo ili ubojicu, pa se s toga nameće pitanje gdje je korijen takvom stanju, koliki su utjecaji svjetskih trendova, a koliko se sve događa i zbog neučinkovitosti institucija društva? Što kažu psiholozi, liječnici, sociolozi i drugi stručnjaci? Gdje su sve opasnosti te fenomenološke pojave? Može li se u ubojici iz osvete gledati neki suvremeni Robin Hood? I stručnjaci, posebno psiholozi, u nas su podijeljene u mišljenju i kažu kako je taj društveni fenomen u kojem ljudi staju na stranu onih koji uzimaju pravdu u svoje ruke potrebno znanstveno istražiti. Ocjenjuju kako se na društvenim mrežama u konkretnom slučaju ne radi o podršci Divljem zapadu i tome da se ulicama šeće s oružjem u ruci, nego je prije riječ o kritici društva, o nekim nakaradnostima u sustavu, o oštricama koje idu prema pravosuđu, koje je u nas tromo, gdje suci imaju razne aršine kada određuju kazne, kada svjedočimo da se pravda čeka godinama. Na građane frustrirajuće djeluje činjenica da žive u društvu u kojem zakoni ne vrijede za sve ljude jednako, kad vide da postoje i oni koji mogu ići iz prekršaja u prekršaj, a da se uopće ne boje posljedica zakona. A oni, tzv. obični ljudi, to su luzeri. Zato neki psiholozi tvrde kako je velika potpora osumnjičenom za trostruko ubojstvo jasan znak da su ljudi izgubili povjerenje u institucije. Prema njihovom mišljenju ti ljudi ne slave ubojicu, nego su protiv dilera, kriminalaca i sveg ološa koji zagorčava njihove živote i protiv čega se žele boriti. Zanima ih da im institucije društva osiguraju temelje civilizacijskih vrijednosti - miran život i osjećaj sigurnosti. Psiholozi će reći i to kako oni koji su na strani onog koji je uzeo pravdu u svoje ruke ne podržavaju ni ubojstvo, a ni revolveraške obračune na cesti. Riječ je, tvrde, o manifestaciji nezadovoljstva, jer su i sami na neki način osjetili nepravdu i na svojoj koži.Postoje i mišljenja kako na ovaj fenomen da se ljudi svrstavaju uz ubojicu ne treba gledati isključivo iz psihijatrijske perspektive, jer reakcije društva upućuju na sociološki fenomen. Uz sve, krvni delikti u javnosti uvijek izazivaju posebnu pozornost. Ali, kad pojedinci uzimaju pravdu u svoje ruke to može biti i svojevrsna pljuska društvu, jer kad sustav ne funkcionira može se dogoditi i očajnički potez očajnika. Ljudi se pak vole uživjeti i senzibilizirati uz kaznena djela u kojima je motiv osveta, a kada se tome daje i bezgranična pompa u javnosti, dolazi do široke društvene reakcije koja može biti i opasna, vodi u regresiju društva, u kaos, a ne u civilizirano društvo koje reagira represijom na sve nepoćudnosti svakog pojedinca. Stručnjaci i upozoravaju da kada se javno podržava bilo kakav oblik nasilja pravna država nestaje, a pobjeđuje barbarstvo. No, srećom, društvena reakcija vezana uz osumnjičenog za trostruko ubojstvo u Splitu rijedak je fenomen u nas, dok u svijetu, posebice u SAD-u, već postoji i pravi kult obožavatelja ubojica.Primjerice, norveški monstrum Anders Behring Breivik, koji je 2011. u kampu pobio 69 mladih, a prije toga u Oslu detonirao bombu koja je ubila osmero ljudi, prima na tisuće mailova, a u njega se zaljubljuju i tinejdžerice u dobi od 16 godina. Žene mu nude i brak. U svijetu je sklopljeno već tisuće takvih brakova. U nas se oženio i Srđan Mlađan, trostruki ubojica, a da je mladu prvi put vidio tek na vjenčanju u zatvoru. Stručnjaci to zovu hibristofiliom, kolokvijalno sindromom “Bonnie i Clyde”. Ali, taj fenomen nije klasificiran kao bolest ili poremećaj… I tko zna koliko će nam još ludih i bolesnih fenomena donijeti sve luđi svijet u kojem živimo?