Znanstvenici su alarmirali čovječanstvo o novoj opasnosti. Divlji deponiji, ilegalna odlagališta starih lijekova, odbačene milijarde doza antibiotika i drugih lijekova veliki su rizik za slatkovodne ekosustave i globalne prehrambene lance. Ostaci farmaceutskih proizvoda otkriveni su na površini i u podzemnim vodama diljem svijeta.

Procjenjuje se da samo u SAD-u u smeću završi trećina od četiri milijarde lijekova prepisanih svake godine. U slatkovodnim sustavima SAD-a, Kine Izraela, Indije… otkrivene su vrlo visoke koncentracije farmaceutskih proizvoda, pokazuju najnovije studije. Zbog svega u svijetu rastu strahovi od pogubnog utjecaja nekontrolirane potrošnje antibiotika u medicini i stočarstvu na okoliš i na ljudsko zdravlje. Jer, kada životinje i ljudi unose antibiotike, do 90 posto aktivnih sastojaka izluči se natrag u okoliš. K tome podaci govore kako već više od 700.000 ljudi umire svake godine od infektivnih bolesti otpornih na antibiotike. Prognoze su pak zastrašujuće jer bi rastom i starenjem globalne populacije te rastom broja prepisanih lijekova taj broj mogao porasti na 10 milijuna godišnje do 2050. godine, što je veći broj od broja ljudi koji umiru od raka. A svijet proizvodi više od dvije milijarde tona otpada svake godine, što je dovoljno da se popuni 800.000 olimpijskih bazena! A nikada nitko nije uspio, a i neće, pobrojiti sva ona divlja odlagališta u svijetu, koja su pravi zločin protiv okoliša. K tome, ti su divlji deponiji vrlo često uz rijeke, jezera i druge izvore vode, čime postaju pravi karcinom ekologije. Nažalost, kako reče stari rimski pjesnik Decimus Magnus Ausonius Ausonije: “Zemlja ne stvara ništa gore od nezahvalna čovjeka.” Zato se moramo zapitati kakve sve to opasnosti za čovječanstvo nosi sa sobom sve to što smo sami zamijesili?Situacija je alarmantna. Čak trećina svjetskog otpada odlaže se na otvorenom bez ikakve obrade. Zbog urbanizacije i rasta populacije, tvrde znanstvenici, do 2050. godine količina otpada u svijetu mogla bi se povećati za velikih i opasnih 70 posto! Značilo bi to da će se, umjesto sadašnjih 2,1 milijardu tona smeća, godišnje u svijetu stvarati čak 3,4 milijarde tona. Povećat će se u sljedećih deset godina i uporaba antibiotika u stočarstvu za najmanje 70 posto, a prema jednoj studiji procjenjuje se da je 10 posto svih farmakoloških proizvoda štetno za okoliš uključujući hormone, analgetike i antidepresive. Dokaz još veće opasnosti za čovječanstvo i zdrave prirodne resurse jer već današnje analize voda u svijetu pokazuju ozbiljnu koncentraciju ostataka lijekova. Zbog onečišćenja okoliša i smrdljivih deponija sve je manje kisika, pa zbog loše kvalitete zraka u svijetu godišnje umire oko sedam milijuna ljudi, što je četvrta najveća prijetnja ljudskome zdravlju na svijetu, nakon visokoga krvnog tlaka, prehrambenih rizika i pušenja. Čak 90 posto stanovnika svijeta udiše zrak prepun visoke razine štetnih čestica, koje sadrže kiseline, metale, tlo i prašinu, poput sumporova dioksida i dušikova oksida. Znanstvenici upozoravaju i na pravu plastičnu apokalipsu. Jer u jednoj se minuti proda milijun plastičnih boca vode, proizvede pet milijardi plastičnih vrećica, milijuni tona plastičnih čepova… ukupno 300 milijuna tona nerazgradivog otpada, od čega 55 posto završi na smetištu, najčešće u prirodi, a osam milijuna završi u moru. Dokaz da čovjek sam sebi pravi stupicu. Spaljeno je samo osam posto, a reciklirano još manje - samo šest posto plastičnog smeća koje se u prirodi teško ili nikako ne razgrađuje.Koliko se čovjek zaigrao u svojoj neodgovornosti prema prirodi i samome sebi svjedoči i primjer iz Indije, koja je jedan od najvećih proizvođača smeća na svijetu. Odlagalište Ghazipur, veličine 40 nogometnih stadiona, u istočnom dijelu New Delhija zovu ne bez razloga indijskim Mount Everestom jer je već više od 65 metara, a godišnje raste deset metara, pa će već ove godine nadmašiti i glasoviti Taj Mahal visok 73 metra. Teško je i zamisliti što sve proživljava stanovništvo New Delhija, njih 22 milijuna, posebno oni bliže deponiju.U nas to dobro znaju i osjećaju Zagrepčani, koji žive uz odlagalište na Jakuševcu, koji već godinama udišu nesnosni smrad, a za to dobivaju i naknadu. Ona je sada određena i Pravilnikom kojim država određuje tko ima pravo na naknadu. Tako će od sljedeće godine naknadu za smrad dobivati građani koji žive u krugu od 500 metara od odlagališta otpada. Na zagrebačkom Jakuševcu 6000 ljudi već je dobiva. Kao odštetu za to što im je susjed najveći deponij u državi primaju 5400 kuna godišnje po članu obitelji. Ali, nema tog novca koji može nadoknaditi ili kupiti zdravlje, pa se čeka da gradonačelnik Bandić već jednom ispuni sto puta dano obećanje o konačnoj sanaciji Jakuševca. Ovog ljeta opet je rekao za tri godine, a krivca što to nije ranije učinjeno pronašao je u dosadašnjim vladama, za koje kaže da traju listopadno, dok on traje 20 godina. No ti će se deponiji morati sanirati, a do 2022. godine predviđena je u Hrvatskoj gradnja 11 centara za gospodarenje otpadom, ako se ne želi potpasti pod teške sankcije Europske komisije. No čovjek je taj koji mora sam presuditi onim divljim odlagalištima, neodgovornosti i neposluhu i početi žurno živjeti u dosluhu s prirodom. Zbog sebe. Jer, kako reče najstariji svjetski biograf Cornelius Nepot: “Što priroda uskrati, nitko ne može dati!”