Najveća snaga kojom društvo raspolaže jest nenasilje, reče Mahatma Gandhi, veliki indijski državnik. Ali, njegove riječi ne dopiru do onih koji iz najluđih razloga posežu za oružjem da bi ubili čovjeka, da bi pobili ljude. Kako inače objasniti strašnu statistiku da se samo ove godine u SAD-u dogodila već 251 masovna pucnjava u kojima je život izgubilo 520 osoba, a više od 2000 ih je ozlijeđeno.

A nakon što je u kolovozu u masovnim pucnjavama u El Pasu, u Teksasu, i Daytonu u Ohiju, život izgubila 31 osoba, a brojne su ozlijeđene, opet je u središte pozornosti došao kontroverzan zakon o oružju. Mnogi američki stručnjaci tvrde da je sve još više eskaliralo nakon pucnjave u osnovnoj školi Sandy Hook, 2012. godine, u Newtownu, u Connecticutu, kada je Adam Lanza u krvavom pohodu ubio svoju majku, učiteljicu, i još 25 ljudi. U manje od deset minuta ispalio je 154 metka, i još nije jasno - zašto? Iza tog događaja u SAD-u su još više olabavljeni i inače kontroverzni zakoni o nošenju oružja, pa je lakše doći do njega i vlasnici imaju veća prava. Napadači od tada koriste sve ubojitije oružje, a stručnjaci kažu kako postoji i opravdana bojazan da naoružani civili mogu napraviti više štete nego koristi. No, nakon posljednjih masovnih ubojstava javili su se i mnogi političari, pogotovo republikanski koji, kao i sam predsjednik Donald Trump, ponovno za masovne pucnjave krivi i videoigre. Zašto se takve optužbe javljaju nakon svake slične tragedije u toj zemlji i koliko su one opravdane? Mogu li videoigre i kako stvoriti masovnog ubojicu? Žive li stvarno ubojice život iz neke nasilne igre? Vole li ubojice uopće videoigre?Nakon stravičnih ubojstava oči američke, ali i svjetske javnosti bile su uprte u predsjednika Trumpa - hoće li se ovaj put ipak suočiti s pitanjem kontrole oružja i stati na kraju epidemiji nasilja vatrenim oružjem u SAD-u? A on je iz Bijele kuće dosta neodređeno poručio kako valja usvojiti zakon o strogim provjerama kupaca oružja, umjesto stroge regulacije oružja koje se može prodavati u trgovinama, od kojih su neka prikladnija za vojnike. Potvrdio je i ono što se moglo čuti od republikanskih političara: “Moramo zaustaviti veličanje nasilja u našem društvu. To uključuje i one jezive i grozne videoigre koje su danas svuda oko nas”. I tako su videoigre, kao i mnogo puta do tada, opet dežurni krivac na koji se američki republikanci i protivnici regulacije oružja stalno pozivaju. Trump je zaprijetio i zatvorima, rekavši: “Moramo reformirati zakone o mentalnom zdravlju kako bismo bolje identificirali mentalno uznemirene pojedince koji mogu činiti nasilje i osigurati da te osobe ne dobivaju samo liječenje, nego da ih se prema potrebi prisilno strpa u zatvor”. U galamu kako vlasti moraju nešto poduzeti u vezi s industrijom videoigara s nasilnim sadržajem uključili su se i neki znanstvenici, a i oni “za” i “protiv” podsjećaju da je Vrhovni sud SAD-a 2011. srušio prijedlog zakona kojim se htjela zabraniti prodaja nasilnih videoigara djeci u Kaliforniji. Nije bilo dokaza da nasilne videoigre na bilo koji način potiču nasilno ponašanje kod igrača. Sada su se digli na noge oni iz industrije videoigara, kao i neki znanstvenici koji tvrde da se već 20 godina videoigre napadaju da potiču na zločine, ali bez dokaza. U svijetu danas, kažu, više od 2,5 milijardi ljudi igra videoigre i naravno da će neki od njih počiniti zločin, ali nema dokaza da nasilne videoigre izazivaju nasilno ponašanje, a kamoli da su one krive za masovna ubojstva. Profesor psihologije Chris Ferguson iz Američke psihološke asocijacije i drugi znanstvenici u studijama tvrde da nema dokaza za korelaciju između igranja nasilnih igara i činjenja nasilnih aktivnosti. K tome, kada se govori o poveznici između videoigara i nasilja uvijek prednjači SAD. Primjerice, u Japanu i Južnoj Koreji stanovnici po glavi troše više na videoigre nego u SAD-u, ali broj sličnih zločina je gotovo zanemariv, jer te države imaju mnogo strože zakone o posjedovanju oružja. Oni koji brane nasilne videoigre kažu kako neki političari blisku Trumpu, kao i on sam, napadaju videoigre kako se ne bi naštetilo lobijima za slobodno nošenje oružja, točnije Nacionalnoj udruzi za oružje - NRA, koja je za Trumpovu kampanju bila donirala 30 milijuna dolara! “Samo se u Americi tvrdi da su nasilne igre i nasilje u stvarnom životu međusobno povezani”, kaže Andrew Przybylski, profesor na Sveučilištu u Oxfordu, koji je objavio studiju u kojoj je ispitano više od tisuću britanskih adolescenata, a ni kod jednog nije pronađena veza između vremena provedenog u igranju nasilnih videoigara i agresivnog ponašanja.Tome u prilog ide i studija iz Singapura, gdje je na više od 3000 mladih utvrđeno da ne postoji veza između nasilnih igara i agresije. A kao zaštitni faktor koji umanjuje agresiju i asocijalno ponašanje kod svih se studija ističe pozitivno obiteljsko okruženje. Otud i poruka znanstvenika - za sve one koji se ne žele baviti stvarnim problemima, kao što je zakon o posjedovanju oružja, videoigre će i dalje biti dežurni krivac. A pritom će zažmiriti na činjenicu da SAD ima u rukama civila pištolja i pušaka i više nego samih stanovnika.