Priroda je velika, a čovjek je malen, reče jednom Matko Peić, hrvatski povjesničar umjetnosti, slikar i književnik. I teško da je tada i pomislio na sve veću opasnost za svijet - razorne uragane, koji najbolje oslikavaju težinu njegovih riječi. Jer čovjek je doista malen pred zastrašujućom snagom uragana ili ciklona, svemoćne tropske oluje s ubojitim vjetrovima, silnim padalinama, grmljavinama i ekstremnim meteouvjetima.

I ne smatraju se tek tako uragani jednom od najgrandioznijih pojava u atmosferi, u stanju su samo u 24 sata osloboditi energiju koja je ekvivalent veličini čak 500 tisuća atomskih bombi bačenih godine 1945. na japanske gradove. Uraganski vjetrovi na moru mogu razviti valove visoke od 8 do 10 metara, a kad prijeđu na kopno izazivaju katastrofalna razaranja i ljudske žrtve. Promjer ciklona je i do 600 kilometara, a prostire se u visinu od 8 do 15 kilometara. Najveći broj tropskih ciklona nastaje na oceanima u sjevernome dijelu tropske zone Tihog oceana, oko 32 na godinu. Jednostavno rečeno, uragani su rotirajući sustavi - oluje koje nastaju iznad tropskog područja. Poznati po jakim vjetrovima od minimalno 119 km/h za uragan prve kategorije ili čak 292 do više od 350km/h što karakterizira najrazornije uragane najviše pete kategorije. Mogu trajati i nekoliko tjedana, seliti se munjevito iz države u državu i nije čudno što ostavljaju za sobom prave apokaliptične prizore. O tome govore i svjedočanstva o najnovijem uraganu Dorian, najvećoj ovogodišnjoj oluji na planetu, koja je za sobom ostavila pustoš razorivši oko 13.000 domova i dvadesetak ljudskih života. Pokosio je Bahame udarajući brzinom vjetra od čak 350 km/h ostavljajući jezive slike goleme štete koju tek treba procijeniti.Nacionalni centar za uragane SAD-a procijenio je da je Dorian drugi najsnažniji uragan ikad zabilježen u Atlantskom oceanu, a istovjetan najsnažnijoj oluji koja se ikad sručila na kopno. Ali, na nesreću čovječanstva, nije to jedini uragan koji je odnio živote, prouzročio nemjerljivu štetu i ostavio ljude u strahu za svoju sigurnu budućnost. Još 1970. svijet je zgrozio uragan Bhola u Bangladešu, koji je poplavio rijeku Ganges, a poplava je sravnila sela sa zemljom i odnijela pola milijuna ljudi. Gotovo 100 tisuća ljudi poginulo je 1975. kada je Nina uništio branu u Kini i prouzročio stravične poplave. Uragan Katrina je 2005. poslao u svijet strašne scene razaranja potopljenog New Orleansa, kada je život izgubilo 1836 ljudi, a prouzročena golema šteta od čak 80 milijardi dolara. A 2008. već su poharani Bahami – Ike je odnio 195 života i počinio štetu od 32 milijarde dolara. Uragan Irma je pak 2017. brzinom vjetra i 360 km/h sravnio sa zemljom sinonime tropskoga raja - Sveti Martin, Barbudu, Djevičanske otoke, omiljena ljetovališta bogatih i utjecajnih ljudi iz cijeloga svijeta. Uništeno je više od 95 posto onog što je čovjek izgradio. Vodeći svjetski klimatolozi i drugi znanstvenici kažu kako vjetrovi imaju najrazorniji učinak jer mogu dosegnuti i veću brzinu od 350 km/h. Oni koji se bave tom problematikom i nemaju ohrabrujuće vijesti za čovječanstvo jer tvrde kako vrijeme najopasnijih i najrazornijih uragana, te najopasnije meteorološke pojave na svijetu, tek dolazi i da su uragani potencijalna nova opasnost za svijet, uza sve ostalo čime nas priroda kažnjava jer smo prema njoj bahati i sebični. Uzimamo sve, a dajemo mrvice.Negiranje utjecaja čovjeka na prirodu i uragane samo nas još više približavaju katastrofičnim prognozama najpoznatijih klimatologa. Naime, razarajući su uragani do sada zabilježeni četiri do pet puta u stoljeću, a zbog jačanja globalnog zatopljenja rastu i dva vrlo važna faktora za njihov razvoj - temperatura podloge i jačanje vjetra. Crne prognoze znanstvenika zato govore kako će se broj uragana udvostručiti zbog porasta temperature od pola stupnja, a učetverostručiti broj uragana četvrte i pete kategorije. Potpunu bi katastrofu donio rast temperature od dva stupnja - deset puta više uragana! Iz IPCC-a, Međudržavnog panela za klimatske promjene, UN-ove organizacije koja okuplja čak 3000 uglednih klimatologa iz cijeloga svijeta, zato poručuju kako su uragani veće snage očekivana posljedica klimatskih promjena, koje povećavaju ozbiljnost katastrofa. Zato se očekuje kako će nas pogađati sve više uragana visokog intenziteta, najviših kategorija, četvrte i pete, čiji je udio za sada 13 posto, ali izazivaju stravične štete. Srećom, od početka točne evidencije 1851. stvarni je uragan s punim tropskim karakteristikama samo jednom pogodio Europu - 16. rujna 1961. kada je uragan Debbie pogodio sjeverozapadnu Irsku. Na Mediteranu su mogući tzv. medicanes, snažne oluje koje mogu napraviti velike štete, a mogu zahvatiti i Dalmaciju. Kako se obraniti?Znanstvenici su, nažalost, složni kako se od te čudnovate nepogode čovjek u skorašnjoj budućnosti neće moći obraniti, točnije utjecati na njezin razvoj i snagu. Jer još nije otkriveno zašto jedna oluja postane uragan, a druga ne. I unatoč radu mnogih znanstvenika, još je tajna točno predviđanje uragana. Jedini spas je s više se ljubavi odnositi prema prirodi, jer kako reče veliki pisac Jean-Jacques Rousseau: “Priroda nas nikada ne vara, mi smo ti koji sebe zavaravamo!”