Slavni Johann Wolfgang von Goethe, najsvestraniji njemački pisac i mislilac, napisao je u svom čuvenom “Faustu”: “Sve je iz vode postalo! Sve nam voda održava”. Znamo i da je oko 70 posto površine Zemlje pokriveno vodom, da su stari Egipćani i Babilonci vjerovali i da je svijet stvoren od vode te da je, kako reče najveći genij renesanse Leonardo da Vinci “voda pokretač prirode”, i da čovjek za života popije oko 35 tona vode.

Ali voda krije i mnoge opasnosti, pa donosi i smrt od utapanja, posebno u vrijeme vrućina kada se traže osvježenja na raznim mjestima. I u nas smo svjedoci tragičnih događaja u kojima gube život i oni najmlađi, a podaci govore kako u Hrvatskoj život u vodi izgubi godišnje stotinjak ljudi. Samo u prvih šest mjeseci ove godine spasioci su intervenirali 42 puta. Uspjeli su spasiti osam života, a 34 ih je bitku s vodom izgubilo. U svijetu se, prema najnovijim podacima, utopi oko 372 tisuće osoba. Manje no što je to bilo još 2000. godine kada je Svjetska zdravstvena organizacija bilježila 449 tisuća onih koji su izgubili život u vodi. Točan broj žrtava utapanja, tvrde analitičari, sigurno je još i veći, jer se mnoge smrti od utapanja ne prijavljuju redovito. A svjedočimo i podatku kako oko 1,3 milijuna ljudi umire utapanjem. Utapanje je treći vodeći uzrok nenamjernih ozljeda u svijetu s udjelom od sedam posto u skupini ozljeda, a na drugom mjestu neočekivanih, nenamjernih, ili slučajnih smrti, naročito u djece, odmah nakon prometnih nesreća. Procjene govore kako se 40 do 50 posto utapanja događa za vrijeme plivanja. Oko 60 posto utapanja događa se u ronilačkim nezgodama. Podaci govore kako se muškarci utapaju češće od žena. Među djecom najveću stopu utapanja imaju djeca do pet godina, baš kao i mlađe osobe između 15 i 29 godina života. Oni koji proučavaju sve što je vezano uz utapanje kažu kako utapanje predstavlja značajan javno zdravstveni problem zbog svoje učestalosti, morbiditeta i mortaliteta. Utvrdili su kako su povećanom riziku od utapanja izložena mala djeca, neplivači, osobe koje boluju od određenih kroničnih bolesti, oni koji su konzumirali alkohol, kao i osobe koje se kupaju u rijekama i jezerima. Zanimljivo, jezera su najmirnije vode, ali u njima, kao prema nekom pravilu, ima najviše žrtava. U jezerima ne postoje vrtlozi, nema velikog protoka vode, nema strujanja, ali neprijatelj kupača u njima je temperatura vode. Dok je na površini topla, ali je već nakon možda pola metra hladna. Kada čovjek uđe u taj hladni sloj, organizam odjednom započne povlačiti krv u unutarnje organe, slabiji plivači se uspaniče, pa je za nesreću dovoljno kad progutaju i malo vode da im se zatvori mišić i zaustavi mogućnost udisanja. Do smrti dolazi i zbog straha i napada panike, jer u jezerima rastu trave iz kojih se čovjek može izvući, ali u panici, kad ga trave dodirnu, misleći da ga nešto hvata, završava utapanjem. Posebno kada je plivač početnik ili još neplivač. Čudimo se i što se ljudi utapaju u neposrednoj blizini drugih ljudi. Stručnjaci to objašnjavaju činjenicom kako čovjek koji se utapa najčešće ne može vikati niti dozivati pomoć. Jer zbog ulaska vode više nema dovoljno zraka da proizvodi zvukove. Zato je žrtva uglavnom u uspravnom položaju s ispruženim rukama izvan vode kojima lupa i prska te glavom povremeno izranja i uranja, tako da se drugima čini kao da je u igri, a ne da se utapa. Tako se čovjek može nekoliko puta pojaviti na površini i opet potonuti. truka kaže kako se djeca mogu održati na površini svega 10 do 20 sekundi, dok se odrasli mogu boriti za život i do 60 sekundi. Dok u slatkoj vodi smrt slijedi nakon dvije do četiri minute, u moru srce može kucati još šest do sedam minuta. Klinička iskustva pokazuju da je moguće preživljavanje, bez neuroloških posljedica, nakon što je utapanje trajalo više desetaka minuta. Dokumentiran je primjer uspješnog spašavanja nakon utapanja u trajanju od čak 66 minuta! Ali, utapanje definitivno nije dramatično, kao što to misli većina ljudi, posebno kada se radi o djeci. “Djeca se često utope u tišini”, poznata je rečenica Ulfa Buehlinga, stručnjaka sveučilišne bolnice u Leipzigu. Ona potonu brzo i šutke jer su paralizirana od šoka i ne stignu dozvati u pomoć. Kad se dijete utapa, ono čini sve što može da bi došlo do zraka. I ono što je šokantno - djeca se utope najčešće u blizini najbližih - roditelja, djedova, baka…, i to zbog manjka ili potpunog nedostatka pozornosti. Djeca su u vodi uglavnom glasna, pa valja skočiti čim zašute. Ne treba zaboraviti ni da za 69 posto djece roditelji ne očekuju da plivaju, a ipak ih zateknu u vodi. Stručnjaci upozoravaju i kako najveća opasnost za djecu nije dubina vode, nego njezina dostupnost. Mogu se utopiti i u nekoliko centimetara vode. Zato moraju biti pod stalnim nadzorom, čak i onda kada se kupaju u malim plastičnim bazenima. Utapanje je vodeći uzrok smrti djece između prve i četvrte godine života, upozoravaju znanstvenici, a dijete se može utopiti u manje od jedne minute!