Nema te ludosti i te zareze koja je uzdrmala svijet a da nije osvojila i Hrvatsku, pa je tako i s ludilom selfija, sve popularnijeg načina snimanja autofotografija, ili sebeslika. I sve bi još moglo ostati u sferi normalnog da se ljudi diljem svijeta nisu zapravo počeli natjecati u tome tko će snimiti luđu i opasniju autofotografiju.

Zato je sve više onih koji i riskiraju svoj život trčeći pred bikovima, snimajući se vozeći brze automobile i male zrakoplove, penjući se na opasno visoke zgrade, mostove i litice, pa čak i na kip Isusa Krista u Riju de Janeiru, koji je visok 30 metara. Ludosti i vratolomije sa selfijima idu tako daleko da postoje i specijalizirane stranice koje objavljuju opasna snimanja, pa i tako bizarna da se mladi na raznim mjestima svijeta autofotografiraju pokazujući gole guze. Ljudi su, posebno mladi, preplavili društvene mreže svim mogućim fotografijama sa sve većim izazovima bez obzira na upozorenja da se i stvarajući opasne sebeslike gine. Jer istraživanja pokazuju kako je od listopada 2011. do studenoga 2017. prilikom snimanja selfija diljem svijeta, da bi uhvatile što jače kadrove, smrtno stradalo 259 osoba. Broj mrtvih je i veći, jer mnogi ginu dok snimaju selfije u prometu, a to se potom registrira kao prometna nesreća. Iako su istraživanja pokazala kako su žene sklonije toj samoprezentaciji fotografijama u sebesliku na društvenim mrežama, muškarci su ti koji više ginu snimajući opasne selfije, njih 72 posto, i to mlađih od 30 godina. Objašnjenje stručnjaka je kako su muškarci prosječno skloniji riskirati i staviti se u opasne situacije kako bi uhvatili opasnu fotografiju. No i mimo tih ekstremnih slučajeva sve je više istraživanja znanstvenika o fenomenu selfija - kamo on vodi, kakve ovisnosti stvara, krije li i kakve opasnosti i može li na kraju biti riječ i o novoj, suvremenoj bolesti?Poznati svjetski psihoanalitičari će se, kada je o umjetnicima selfija riječ, složiti u mnogim mišljenjima. Tako će reći kako ljudi misle da sebeslikom ostvaruju snažniju uspomenu, ali i da stavljanjem sebe u središte svega što se zbiva ne pokazuju narcisoidnost, nego prije egoizam. Često je to i precjenjivanje sebe. Slažu se i oko toga kako su selfiji donijeli novu vrstu jezika kojim pokazujemo kako vidimo sebe i svoje emocije. Ali te slike nerijetko zamagljuju granice stvarnosti, pa ponekad sve to može biti i vrlo toksična kombinacija, ističu francuski znanstvenici. Vrijeme je to fotke, kažu, doba prolaznog imidža, a na kraju sve ludilo selfija govori i o vremenu u kojem živimo, kada jedna luda fotografija može za nekoliko trenutaka obići cijeli svijet. Uza sve to, istraživanja su pokazala da pretjerano korištenje selfija na društvenim mrežama čini rizike za mentalno zdravlje - anoreksija, stres, narcisoidnost, kao i neke druge poremećaje osobnosti. Selfitis je kao novi mentalni poremećaj klasificirala Američka psihijatrijska udruga (APA), a definiran je kao opsesivno-kompulzivna želja autofotografiranja i objavljivanja na društvenim mrežama, i to kao oblik nadoknađivanja nedostatka samopoštovanja i popunjavanje praznine u privatnom životu osobe. Ipak, studije su potvrdile da snimanje selfija nije bolest, ali je potencijalno rizično za zdravlje ako se osoba ne zna kontrolirati. Virtualno nasilje, nisko samopoštovanje, narcisoidnost, depresija, loše prehrambene navike i poremećaji u prehrani neki su od zdravstvenih rizika koji se pripisuju pretjeranom snimanju i objavljivanju selfija na društvenim mrežama. A ovisnost o selfijima je stanje u kojem osoba opsesivno snima selfije više puta na dan.Ako se zna da se uz selfije gube mnoge vrijednosti, da se čovjek osiromašuje trivijalnostima i gubi vrijeme uza sve rizike ovisnosti, zašto ljudi to čine i gdje su granice opasnosti? Znanstvenici su dokazali kako se selfiji snimaju zbog traženja pažnje i želje za povezivanjem s mnogo više ljudi kako bi se zadobilo više pozornosti drugih. Zatim je tu i društvena konkurencija - traganje za što većim brojem prijatelja i pratitelja na društvenim mrežama. Važni su i modifikacija raspoloženja kako bi se osjećali bolje, zatim subjektivna usklađenost kako bi se uklopili u društvenu zajednicu, ali i jačanje samopouzdanja kako bi se imalo pozitivnije mišljenje o sebi. A nekima to može postati kompulzivno ponašanje i ovisnost o tome da ih drugi vide. Ovisno o zarazi selfijima znanstvenici su ovisnike podijelili u tri grupe - granični, akutni i oni koji su već kronični. Za granične slove oni koji fotografiraju sebe bar tri puta na dan, ali to ne objavljuju. U akutne spadaju oni koji čine selfi najmanje tri puta na dan i to objavljuju na društvenim mrežama, a kroničnim se smatraju svi koji imaju nekontrolirani nagon za autofotografijama i objavljuju ih na društvenim mrežama više od šest puta na dan.Zato i svi znanstvenici poručuju u jedan glas: Ostavite svoje pametne telefone i stvorite sebi “selfie-free zonu” i više uživajte u prirodi. Ako ni zbog čega drugog, ono da ne ostarite prerano. Jer rezultati su istraživanja pokazali da se pod utjecajem iPhonea i iPada razina reaktivnih kisikovih čestica u stanicama povećava za čak 80 posto. A one su krivac za nastanak oksidativnog stresa, koji igra glavnu ulogu u procesu starenja kože i općenito starenja organizma jer oštećuje stanice.