Ne čuje čovjek, ne vidi, ne zna i nije ga briga za svijet u kojem živi, za planet na kojem je zapravo najveći štetočina. Klimatske promjene i globalno zagrijavanje prijete pravom kataklizmom, a čovjek ne poštuje znanstvenu spoznaju kako na globalnoj razini šume apsorbiraju oko 30 posto emisije stakleničkih plinova, za koje je odgovoran naravno čovjek, a to je nešto više od 11 milijarda tona CO2 godišnje. Jer samo su prošle godine stanovnici Zemlje uništili goleme površine tropskih šuma koje se mogu usporediti s veličinom Engleske ili Belgije, što je četvrti najveći trend pada otkako su nam 2001. postali dostupni globalni satelitski podaci.

Znanstvenici kažu da je tijekom prošle godine nestalo oko 12 milijuna hektara prašuma, odnosno da je svakodnevno svake minute nestajala količina šumskog prostora jednaka površini 30 nogometnih igrališta! Kao da smo zaboravili, ili nikada nismo čuli za onu slavnog Michelangela Buonarrotija: "Mir čovjek može naći samo u šumama." Nenadmašni kipar nije mogao znati kako će današnji znanstvenici baš u šumama naći spas za čovječanstvo. Jer oni sada viču u jedan glas kako je u borbi protiv klimatskih promjena i globalnog zatopljenja najefikasnije pošumljavanje! Znaju da bi se za tu svrhu moglo koristiti površinu od oko jedne milijarde hektara, što odgovara površini SAD-a. Sadnja drveća ima silan potencijal da apsorbira dvije trećine sadašnje emisije ugljičnog dioksida štetnog za klimu. Nove bi šume, kada narastu, mogle skladištiti 205 milijardi tona ugljika. To su otprilike dvije trećine od 300 milijardi tona ugljika koje su ljudi od industrijske revolucije ispustili u atmosferu. A k tome, srećom, još imamo diljem planeta oko 5,5 milijardi hektara šume, koju valja čuvati i sačuvati.Masovno pošumljavanje zemlje nije nikakva utopija, nego je takvu akcija moguće organizirati u svijetu jer bi to poništilo cijelo jedno desetljeće emisije ugljikova dioksida, izazvane ljudskim djelovanjem. Jedan od vodećih svjetskih ekologa, dr. Thomas Crowther, sa svojom ekipom znanstvenika tvrdi kako u parkovima, šumama i pustim dijelovima planeta ima mjesta za čak 1,2 bilijuna stabala. To bi značilo da bi po svakom čovjeku na planetu trebalo zasaditi oko 156 stabala i pošumljavanje pretvoriti u naše najmoćnije oružje u borbi protiv klimatskih promjena. To više što je baš ta ekipa znanstvenika na osnovi kombinacije golemog broja podataka iz zemaljskih i satelitskih istraživanja, uz pomoć umjetne inteligencije, utvrdila da na svijetu postoji oko tri bilijuna stabala. Prema najnovijoj studiji švicarskog Saveznog instituta za tehnologiju ETH iz Züricha na površini do jedne milijarde hektara zemlje moglo bi se zasaditi drveće ne uzimajući površine u gradovima ili poljoprivredne površine, a time bi se povećale sadašnje svjetske šumske površine za oko jednu trećinu. Navedena su i mjesta u svijetu na kojima bi moglo rasti novo drveće i koliko ugljika bi ono moglo pohraniti. Prvi put jedna takva studija pokazuje da se može postići cilj o ograničavanju globalnog zagrijavanja na 1,5 stupnjeva koji je postavilo Svjetsko vijeće za klimu (IPCC). Prema IPCC-u, do 2050. godine moraju se ograničiti, ne samo emisije stakleničkih plinova koje štete klimi, poput onih u energetskom i transportnom sektoru. Pri tome bi se do jedne milijarde hektara zemljišta trebalo pošumiti, naglašavaju u IPCC-u. Rusija posjeduje najviše površina za pošumljavanje, a potom SAD, Kanada, Australija, Brazil i Kina. Kada narastu, nove bi šume mogle skladištiti 205 milijardi tona ugljika, što je oko dvije trećine od 300 milijardi tona ugljika koje su ljudi od industrijske revolucije ispustili u atmosferu. Znanstvenici upozoravaju kako nema vremena za čekanje, jer je zbog klimatskih promjena područje za pošumljavanje svake godine sve manje.Kada je o pošumljavanju riječ, znanstvenik Thomas Crowther poslao je važnu poruku svijetu: "Ovo nije samo naše najmoćnije rješenje - ovo je rješenje u kojemu svi možemo sudjelovati." A koliko je u pravu govore mnogi primjeri iz svijeta, nakon što su i globalni ciljevi UN-a pozvali zemlje na razvoj holističkih planova upravljanja okolišem. U tome prednjači Novi Zeland, koji se približava finalizaciji plana za sadnju jedne milijarde stabala. Zanimljiv je i primjer s Filipinima, gdje je na snazi novi zakon koji kaže da učenici i studenti, ako žele završiti osnovnu, srednju školu ili fakultet, moraju posaditi najmanje deset stabala. Filipinske vlasti žele na mlade naraštaje prenijeti obvezu sadnje drveća kako bi to pomoglo u borbi protiv klimatskih promjena. Ako sve bude funkcioniralo kako treba, ovim bi se zakonom na Filipinima posadilo čak 175 milijuna stabala godišnje i nevjerojatnih 525 milijardi po generaciji. Simpatičan je primjer i iz središnje indijske države Madhya Pradesh, gdje su postavili novi Guinnessov rekord nakon što je 1,5 milijuna dobrovoljaca, uz rijeku Narmadu, posadilo više od 66 milijuna stabala u samo 12 sati! A svijet je oduševio i bračni par Sebastiao Salgado, koji je poznati svjetski fotograf, i njegova supruga Lelia Deluiz Wanick Salgado, koji su zasadili četiri milijuna stabala. Učinili su to nakon što Salgado više nije mogao gledati užase koje je fotografirao. Dokaz da se može i da svi mi možemo te kako se valja prisjetiti Antona Pavloviča Čehova, koji reče: „Šuma ima neugodnu stranu što čovjeka prekasno nauči misliti."