Nezaposlenost je jedan od najozbiljnijih problema zato jer broj nezaposlenih neprestano raste i selektivno najviše pogađa mladu generaciju i ljepši spol.

Žene i mladi ljudi, u usporedbi sa starijim uposlenima, kvalificiraniji su, a vrijeme čekanja na prvo (i odgovarajuće) radno mjesto nezaustavljivo im se prolongira. Oni koji rade postavljeni su na neadekvatnim i slabije plaćenim poslovima, u odnosu na starije zaposlenike. Naslijeđen je sustav zapošljavanja “preko veze” koji selektivno najviše pogađa mlade žene. Znatan broj žena prilikom razgovora za posao susreće se s “pitanjima namjeravaju li rađati, odnosno planiraju li obitelj (37,8 posto), što je povreda Zakona, te pokazatelj spolne diskriminacije. Jednoj petini ispitanica postavljana su i druga dodatna pitanja iz privatnog života” (iz istraživanja Branka Galića i Krunoslava Nikodema).

To potvrđuje i podatak iz istraživanja Instituta za razvoj tržišta, da čak 76 posto mladih smatraju da su izloženi diskriminaciji prilikom procesa zapošljavanja, ili tijekom samoga procesa rada. Iako su žene Osječko-baranjske županije obrazovanije od većine zaposlenih žena u Hrvatskoj, iste primaju čak 11 posto manje plaće od prosjeka plaća hrvatskih žena. Međutim, stručnjaci iz Zavoda za zapošljavanje u Osijeku ne daju odgovor na pitanje: Ako je zaposlenost žena Osječko-baranjske županije u odnosu na muškarce izraženija u sektorima obrazovanja, zdravstvene zaštite i socijalnoj skrbi, kako to da imaju znatno manja primanja od muškaraca, kada se zna da u tim sektorima žene rade najvećim dijelom u školama ili državnim ustanovama?

Istraživanja koja kontinuirano privodi Gfk-Centar pokazuju da prosječna zaposlena obitelj u Hrvatskoj ima tri kredita, od kojih je stambeni najveći, najmasovniji i najpogubniji, posebice onaj u švicarcima. “Sretnicima” koji rade, osobni dohodak služi za preživljavanje, a pomoću minusa s tekućih računa i/ili putem kreditnih kartica proživljavaju agoniju preživljavanja. Kad se računi nagomilaju, posežu za nenamjenskim kreditima kojima podmiruju zaostale dugove. Isto radi i Linić, ali on državu nastavlja zaduživati (bez da pita građane ili saborske zastupnike), a sada određuje koliko građani mogu ići u minus. Vladajući se hvale novim zaduživanjima da pokriju rupe u proračunu i/ili “pokriju” zatezne kamate, gdje u konačnici stradava hrvatska obitelj. Linić slijedi naputke Svjetske banke i MMF-a, potičući zaduživanje građana! Za to imam(o) materijalne dokaze!

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, kupovna moć prosječnog građanina u Hrvatskoj 40 posto je manja od kupovne moći prosječnog stanovnika zemalja EU. Nikada kao danas u Hrvatskoj nije bio nepovoljniji odnos zaposlenih i umirovljenika, nikada veći broj nezaposlenih (nismo daleko od 400 tisuća)! U Hrvatskoj jedna trećina dugotrajno nezaposlenih ima više od 50 godina. Starosna i spolna diskriminacija postaje najrasprostranjeniji oblik diskriminacije na tržištu rada. Prema podacima HZZ-a u vrijeme socijalizma manje od pet posto nezaposlenih građana Hrvatske bilo je starije od 50 godina. Prije 12 godina bilo ih je 12 posto, do 2010. godine postotak se udvostručio, a danas iznosi 27 posto.

Danas je gotovo 15 posto stanovnika u Hrvatskoj starije od 65 godina, dodatnih 800 tisuća u dobi je između 50 i 60 godina. Broj umirovljenika i nezaposlenih iznosi približno 1,5 milijuna, što je više od broja zaposlenih. Za ekonomski prosperitet jedne države princip je da broj zaposlenih treba znatno prelaziti (združene) brojke umirovljenika i nezaposlenih. Zaposleni u Hrvatskoj još će malo moći “izdržavati” teret odvajanja za nezaposlene i umirovljenike. Ta “tiha revolucija” starenja nadilazi nekad pesimističke demografske podatke.

Prije su se roditelji brinuli za svoju djecu i kad su ona pronašla prvo radno mjesto. Sada se stvar značajno zakomplicirala sa “stečajnom generacijom”. Posljednjih godina imamo epidemiju obitelji gdje roditelji više ne mogu skrbiti ni o sebi, ni o svojoj djeci, zarobljeni u bezizlaznoj situaciji preživljavanja na rubu siromaštva. Istraživači će tek otkrivati posljedice “stečajne generacije”, a psihijatri imati posla kao nikad prije.