Ovih nekoliko dana uoči Božića u mom je slučaju uvijek bilo idealno za gledanje prigodnih blagdanskih filmova. Za takve stvari nikad nisi prestar - ako želiš da te uhvati blagdanski duh, nema bolje stvari od toga da si sam stvoriš atmosferu božićnim filmovima i pjesmama. Prije sam to znao raditi cijelog prosinca, čak i krajem studenoga (ako je advent počinjao prije); doduše, ne svaki dan, nego onako - nasumično. No tih nekoliko dana prije Božića idealno je da si svakodnevno, u koje god doba ti najviše odgovara, pripremiš topli kakao ili čaj, dekicu i daljinski kojim ćeš birati filmove.

Ove godine blagdansku sezonu otvorio sam krajem studenoga odlaskom u kino na projekciju filma “Tatica se vratio za Božić”, koji se pokazao prilično nezanimljivim, ali može se preživjeti. “Božić kod zločestih mama” odlučio sam propustiti jer sam pretpostavljao da je drugi dio lošiji od prvog, a potom je i kolegica Rab Guljaš napisala negativnu recenziju, nakon koje mi se definitivno nije dalo bacati lovu na ulaznicu. Što se malih ekrana tiče, ove godine propustio sam “Sam u kući 2: Izgubljen u New Yorku”, meni najdraži nastavak, koji tradicionalno gledam svake godine makar sjekire padale, pa sam ga morao pogledati naknadno, ali zato je na Badnjak na rasporedu prvi dio, koji će se obvezno pogledati, taman prije odlaska na polnoćku. Inače, super mi je što su ove godine uslišili molitve gledatelja i popularne filmove “Sam u kući” počeli emitirati od posljednjeg prema prvom. Prošlih godina je tako ispalo da se oni najlošiji (treći, četvrti i peti) emitiraju na Badnjak, Božić ili Štefanje, a prva dva potroše još početkom prosinca.

Na domaćim televizijama božićni su se filmovi obično prikazivali cijelog prosinca, a takav je običaj ostao još samo na HRT-u. No u današnje vrijeme modernih tehnologija sve više nas želi gledati (božićne) filmove onda kad mi to želimo, a ne kad nam diktiraju rasporedi TV programa. Primijetio sam nekidan da Pickbox ima superponudu blagdanskih filmova, među kojima je, osim klasika, i dosta premijernih, koji se, dakle, dosad nisu emitirali na televiziji. Takvih, premijernih, blagdanskih TV filmova u njihovoj je ponudi sigurno deset do dvadeset i sad ih gledam redom. Možda nisu najbolji, možda ih je većina na isti kalup, ali u takvom smo ozračju da im opraštamo (možda ćemo im zamjeriti poslije, kad nas uhvati siječanjska depresija). Iskreno, čak mi je i bolja Pickboxova ponuda božićnih filmova od ponude velikana Netflixa, koji ima hrpu filmova koje smo već stoput mogli gledati na televiziji.

Za kraj ove kolumne najavljujem da ću u sljedećoj možda detaljnije pisati o ovogodišnjoj ponudi blagdanskog programa nacionalnih televizija, koja je toliko siromašna da je meni neugodno umjesto njih. No u ovome broju samo što više pozitive. Do idućeg tjedna, želim svim čitateljima TV Obzora - čak i onima koji ne vole čitati TV fanatika - sretan i blagoslovljen Božić!