Uhićen je šef Hrvatskog liječničkog sindikata, dr. Ivica Babić, jer se sumnja da se pomoću lažne medicinske dokumentacije dokopao statusa ratnog vojnog invalida i godinama na temelju toga od države za koju se borio ubirao naknadicu i privilegijice! Nema se toj vijesti što dodati, niti što oduzeti. Na prvi pogled. Naime, Ivici Babiću porezni obveznici podebljavaju račun već više od deset godina, a o sumnjama da u statusu ratnog vojnog invalida dr. Babića nešto smrducka pisali su prije deset godina medijski pokojnici Nacional i Feral Tribune, ali, eto, kao što vidimo, nitko ih nije doživljavao ozbiljno. A najmanje Mladen Bajić, koji je i u vrijeme spomenutog medijskog otkrića bio glavni državni odvjetnik i lako je mogao organizirati provjeru invalidskog statusa Ivice Babića.

Dakle, ako je točno što se šefu liječničkog sindikata stavlja na teret i zbog čega je po njega došla policija, može se kazati da je pravda spora, ali dostižna. Ali, može se i pitati što je, pobogu, radio Mladen Bajić. No, to je već retoričko pitanje, jer potpuno je jasno da glavni državni odvjetnik nije dobro radio svoj posao, da je trgovao s politikom i da nikoga tko mu se činio važan nije dirao. Tako je bilo i s Ivom Sanaderom, kojega je godinama štitila premijerska funkcija. Tako je bilo i s Nadanom Vidoševićem. Tako je bilo s Damirom Polančecom, Stjepanom Fiolićem, Petrom Čobankovićem... Svi su oni na udar Mladena Bajića došli tek kad su pali ili kad je Bajiću netko dao mig da je lovna sezona na nekoga od njih otvorena. Slično, iako ne isto, gledamo u predstavi o (ne)čistome obrazu Ivice Babića.

Dakle, najmanje 10 godina zna se da postoje sumnje vezane uz njegov ratni invaliditet. Stizale su anonimne prijave koje su na to upozoravale prije gotovo 12 godina. Dva su ministra, Ivica Pančić i Andro Vlahušić, tražila da se provjeri dokumentacija. No, na njega se krenulo tek sad kad Babić uporno pije krv na slamku aktualnoj vlasti beskrajnim štrajkom liječnika. Zdravstveni je sustav uzdrman, ma koliko to ministar Rajko Ostojić opovrgavao. U stabilnom sustavu, naime, ne bujaju liste čekanja zato što se operacije odgađaju od sada do vječnosti. Ne događa se da pacijenti kucaju na vrata svojih liječnika i da nailaze na zatvorena vrata ili slijeganje ramenima kao odgovor na pitanje kad će dobiti pregled koji im je potreban. No, u stanju kakvo je naše zdravstvo danas, policija dolazi po Babića, koji bi, kako tvari stoje, mogao biti optužen kao drugi ratni profiter u Hrvatskoj. Prvi je, sjetimo se, bio Sanader. Time što vlasti koje su dosad upravljale Hrvatskom, najdulje HDZ, ali u jednom dijelu i SDP, nisu stvorile uvjete u kojima će pravna država raditi svoj posao u realnom vremenu, a ne prema političkim kriterijima i s neograničenom odgodom, dolazimo do uhićenja koje se može shvatiti kao poruka onima koji muče vlast, a imaju nekog putra na glavi. “Ne budete li poslušni, doći će policijska maca i na vaša vratanca”, kao da poručuje Vlada. To, naravno, ne znači da je Babiću trebalo i dalje gledati kroz prste. Ni u kojem slučaju. Ali, postavlja se pitanje bi li Babić, liječnik koji je prije sindikalne karijere pokušao ostvariti političku s pomoću stranačkih iskaznica HNS-a i SDP-a, a posljednih je godina koketirao s HDZ-om, bio ikada priveden da trenutačno nije štrajkaški vođa. Jer, podsjetimo se, za njegov slučaj već deset godina znaju ministri, saborski zastupnici, glavni državni odvjetnik, HDZ i SDP... Znaju svi, ali tajming za uhićenje izabran je upravo u trenutku kad dotični osumnjičenik predvodi dugotrajni štrajk liječnika, usmjeren protiv političke devastacije sustava. Slučajnost? Ili posljedica propale političke trgovine, u kojoj su mangupi bivali pošteđeni dok su se držali propisanih granica?