Kolumne
Politički tjedan Piše: Mladenka Šarić
Beskonačno ludilo
Datum objave: 23. studenog, 2013.

Brojač Hrvatskog zavoda za zapošljavanje svakodnevno pribroji najmanje novih tisuću ljudi koji su izgubili radno mjesto. Do sredine ovog tjedna brojka na semaforu premašila je 350.000 nezaposlenih. No, Hrvatska se srodila s katastrofom koja traje i traje i traje, pa kao da nitko i ne haje kad se objavi dramatičan podatak o broju nezaposlenih. Glavno da imamo svaki dan nešto novo za narodnu zabavu.

Prekjučer ćirilica i blokiranje državne vlasti u Vukovaru, jučer ustaški poklik iz usta nogometnog reprezentativca, pa policija i DORH, koji ne znaju bi li u toj „reprezentativnoj“ situaciji piškili ili kakili, a sutra će biti neki novi sramotni cirkus, jer čini se da smo jednostavno zemlja koja se voli sramotiti… A broj nezaposlenih na brojaču raste! Dok se izmjenjuju sramota za sramotom, dok zemlja tone u katastrofu, dok nas Slavko Linić ponovno zadužuje kako bi amortizirao stare, naslijeđene dugove, društvo se dijeli na primitivce i naprednjake, na crne i bijele, na vaše i naše, na vjernike i nevjernike, na jurišnike i mirotvorce… Koje god podjele da se sjetite, u Hrvatskoj je sigurno možete pronaći. A broj nezaposlenih raste!

A kad je već tako s nezaposlenošću, srećom što imamo referendum o zaštiti braka. Bolje uloženih 48 milijuna kuna odavno nismo vidjeli! Jer, inicijatori tvrde, a Crkva ih u tome podupire, da će upravo ustavna zaštita braka kao zajednice žene i muškarca sačuvati obitelj i riješiti mnoge hrvatske probleme, pa i nezaposlenost. Dakle, vojsko nezaposlenih, nakon što su vas duboko razočarali politički upravitelji, jednako bivši i sadašnji, evo svjetla na kraju tunela kojemu se sigurno niste nadali. Omogućite li svojim glasovima da se izmijeni Ustav možete računati da će početi nicati nova radna mjesta koja samo vas čekaju. Istina, nisu članovi udruge „U ime obitelji“ objasnili kako su to povezani brak i radna mjesta, ali zašto im ne biste vjerovali da znaju što govore? Uostalom, mnogi su vas dosad prevarili, pa što ne biste pružili priliku i njima?

Eto, da nije tragično, bilo bi smiješno to suludo stanje u kojemu se Hrvatska nalazi. A glavni razlog zbog kojega živimo u nekoj od psihijatarskih dijagnoza proizlazi iz činjenice da imamo vlast koja ulaženjem u ratove koje ne može dobiti pridonosi kaosu i podjelama. No, dobro, reći će netko, možda je to ipak pregrubo rečeno. Vlast ponekad pokaže i neku reformističku iskricu, ali, za razdoblje koje počinje 2030. godine, otkada će se početi produljivati radni vijek, kako bi tamo negdje 2050. godine Hrvati odlazili u mirovinu sa 67 godina! To su reformisti! Treba znati postaviti reforme za vrijeme u kojemu jedan dio današnjih članova Vlade neće ni biti među živima. To mogu samo vizionari. Neće se valjda baviti banalnostima današnjeg trenutka. Nažalost, s takvim reformistima imamo to što imamo. Kaos, podjele, nepotrebni referendum, bacanje proračunskog novca kojeg ionako nema dovoljno, pa je ministar Linić morao podići još jedan kredit, uz kamatu od 6,2 posto, kako bi se osiguralo predfinanciranje za 2014. godinu…

Živimo na dug i bez vidljive perspektive, u zemlji u kojoj je bilo kakav uspjeh čudo. Ali, kad bi bilo života na Marsu, pa netko otuda bacio oko na Hrvatsku, vidio bi kako se nacija svađa oko toga tko će s kime dijeliti postelju, kako će se takva zajednica zvati i što je zapravo obitelj. Vidio bi Crkvu koja huška građane protiv vlasti. Vidio bi kako se ljudi po društvenim mrežama masovno prepucavaju je li ustaški poklik „Za dom spremni!“ zapravo stari hrvatski povijesni pozdrav ili nešto što treba kazniti. Vidio bi narod i zemlju koji na prvi pogled izgledaju normalni, ali se zbog tko zna kakvog razloga ponašaju nenormalno. I gledao bi to, kako stoje stvari, još dugo, dugo, dugo…